Nova godina - Marija Bogorodica
- Napisao/la RP
Na osminu Božića Crkva svečano slavi onu po kojoj nam je došao Isus - Bog, po kojoj se Isus utjelovio. Crkva slavi Mariju, Majku Bogorodicu. Sveta nas liturgija poziva da u novu godinu zakoračimo s Marijom. Marija je sve događaje iz Isusova života čuvala u svom srcu, razmišljajući o njima. Nije dovoljno poznavala Božji plan i Božju volju jer je bila ponizna službenica Božja, ali je odgovore tražila meditirajući i razmišljajući o prošlim događajima.
Nije slučajno što se svetkovina Bogorodice Marije poklapa s početkom građanske godine. Kao što slavlje početka nove godine skreće naš pogled pun nade prema budućnosti, tako i slavlje Bogorodice u sebi skriva ono što će se tijekom buduće povijesti i ostvariti.
Marijino bogomajčinstvo znači i još nešto. Na Materice i na Majčin dan čestitamo majkama njihov dan, jer, rodivši se od Marije, Krist je posvetio majčinstvo. Time svaki ljudski život u krilu majke postaje nešto sveto, nedodirljivo i nepovredivo, nešto čime čovjek nema pravo manipulirati niti raspolagati kako hoće. Ljudski je život svet od samog početka, tj. od samog začeća, pa do svog prirodnog završetka, do smrti. I to je poruka istine o Bogorodici.
Nažalost, svetkovina Bogorodice pada, ne u drugi plan, nego u deseti, jer je nama daleko važniji doček nove godine ili kako to vole reći najluđe noći u godini. Nemam ništa protiv takvog dočeka. Lijepo je dočekati novu godinu. Božić tako dočekujemo, Uskrs isto. No, kako je pojedinci čekaju?
Prvi su bili možda rigorozni, pretjerano strogi. Legli su u 21:00 i ustali u 7:00 ili 8:00 popili crnu kavu i došli na misu. Fino! Drugi u krugu obitelji ili nekom lijepom društvu dočekali novu godinu bez ikakvih neumjerenosti, čestitali jedni drugima, još malo posjedili i otišli spavati kako bi mogli ustati na svetu misu. Treći su otišli u kafić. U onaj dim i urnebes. Znam kako je to! Jednom sam tako dočekao i rekao: nikad više! Takvi su ostali do jutarnjih sati i cijelu novu godinu prespavali, umjesto da se vesele i raduju novom ljetu. Četvrti se sjećaju što je bilo do 21:00. Bili su do tada trijezni. Dalje ne! Probudit će se nekad večeras!
Neki su tu noć bili tužni jer su novu godinu dočekali bez najmilije osobe. Umjesto podignute čaše, pustili su nekoliko suza u znak sjećanja i zahvalnosti.
Lijepo je čekati novu godinu. No, zašto je ne bio dočekali kršćanski? Zašto se ne bismo pripremili molitvom zahvalnicom? Svatko od nas ima nešto na čemu bi zahvalio Bogu za nešto u staroj godini. Neki su se možda oženili, zaredili, dobili dijete? Bilo što! Neki su možda izgubili najmilije. Zar nije lijepo zamoliti Boga baš na početku, zamoliti Mariju Bogorodicu da zagovara kod Boga. da olakša križ i pruži utjehu u novoj godini. Uvijek možemo za nešto moliti?
don. Josip Knežević
Svima vama od srca želim neka je sretna i blagoslovljena Nova Godina!!