Foto: Na Ravašnici

Foto: Na Ravašnici

Iako joj konfiguracija terena većim dijelom ne opravdava naziv, kao stražar, nadvila se iznad Ravanjskog polja i dominira prostorom od Ravanjskih vrata na zapadu do Bokševice na istoku. Naravno, riječ je o planini Ravašnici koja je prirodno „podnožje“ i sastavni dio Raduše. Iako je uspon na Ravašnicu i kotu Straža relativno lagan, rijetki se usude krenuti gore, jer je cijeli ovaj prostor bio u zoni ratnih djelovanja, posebno kota Straža – 1528 mnv.

Doći nakon dvadeset i pet godina na mjesto gdje se svakodnevno ginulo ili možda u boljem slučaju na mjesto gdje je glava svakodnevno bila „u torbi“,  i pokušati ga usporediti s „onom“ Ravašnicom, jednostavno je nemoguće. Da nema spomen-obilježja poginulim vojnicima, ostataka zemunica, rovova i brojnih upozorenja na zaostale mine, danas bi se moglo reći se takvo nešto nije niti događalo. Vrijeme i priroda učinili su svoje…

Kako je uspinjanje teklo, tako je pogled na veći dio Gornje Rame i Ramskog jezera postajao atraktivniji. Dolaskom na 1300 metara nadmorske visine, odjednom „puca“ pogled na Ravanjsko polje kojim, kao nekakva duga siva crta dominira asfaltni put i na neki način remeti prirodni sklad krajolika. Približavanjem koti Straža, sve više se otvara pogled prema zapadu na široki prostor  od Ravanjskih vrata do Cincara koji se nazire u daljini. Dolaskom na samu kotu, otvara se pogled na sve strane, od idovca na sjeveroistoku, preko Vrana i Čvrsnice na jugu, Crnovrha na jugozapadu, Malovana i Stožera na zapadu. Unatoč ljepoti koju ovaj prostor skriva, svima koji se odluče uspeti na Ravašnicu, zbog njihove sigurnosti, preporučujemo da se najprije raspitaju o pravcu uspona i da ne prelaze nekadašnje crte obrane.

 

 

na vrh članka