Rama u vremenu prije dolaska Hrvata

  • Napisao/la  RP
Rama u vremenu prije dolaska Hrvata

Najveći značaj za proučavanje svih perioda od kamenog pa do željeznog doba, ima relativno dobro istraženo i proučeno naselje Velika gradina na izvoru rijeke Rame u Varvari.

U vremenu seoba indoeuropskih naroda, prve povijesne žitelje jugoistočne Europe–Tračane, Iliri u 8. stoljeću prije Krista potiskuju prema istoku. Iliri brončanog doba bili su osnivači prvih gradina, važnih strateških sistema utvrda u na prostoru današnje BiH. Među značajnije gradine svakako spada i već spomenuta Velika gradina u Varvari. „Princip gradnje ovakve gradine bila je suhozidina, koja ograđuje prostor u obliku koluta. Bedem je bio pojačan nizom palsida, ukucanih na njegovu povoru, a unutar bedema bile su kuće od drveta kojima je naravski nestalo traga“

U 4. st. pr. Kr. na prostor BiH doseljavaju keltska plemena i s vremenom dolazi do međusobnog miješanja i stapanja s Ilirima, pa je tako prostor Rame u 9. st. pr. Kr. naseljavalo keltsko – ilirsko pleme Serdeata, koje je osim u Rami živjelo i na prostoru gornjeg toka rijeke Vrbas (Urpanus).

Godine 10. pr. Krista, Rimljani preuzimaju ovaj kraj od Ilira tako da Rama u ovom vremenu, prema unutar-teritorijalnoj podjeli Rimskog carstva pripada Dalmatinskoj provinciji čije je upravno sjedište bilo u Saloni kraj današnjeg Splita. Rimska kultura i jezik dosta su se brzo ukorijenili na području današnje BiH. Rimljani, da bi osigurali svoj ne samo prestiž nego vojnu i ekonomsku korist, grade ceste i druge putove. Tako je kroz Ramu prolazila jedna od tih cesta koja je spajala primorske krajeve (poput Salone) sa onima u unutrašnjosti (npr. prostorom današnjeg Sarajeva). Na širem prostru sela Varvara pronađeni su ostaci rimskog naselja Bistue Vetus te bazilike sv. Barbare.

Naselje Bistue Vetus sastojalo se od nekoliko građevina. Prilikom iskopavanja ovoga područja, otkriveni su ostaci rimskog vodovoda te oko 20 kamenih ulomaka, posebno zanimljivih jer se u njihovim natpisima nalazi spomen rimskog municipija, slobodne općine (Bistue Vetus), vrlo značajnih u kulturnoj povijesti BiH. Ti ulomci mogli su se sastaviti u 4 nadgrobne ploče tzv. stele koje najvjerojatnije potječu iz vremena cara Hadrijana (117.-138.) i nekoliko desetljeća kasnije, do otprilike 200. godine. Pretpostavlja se da spomenici potječu s obiteljskog groblja. Ukopane osobe bile su građani municipija Bistue, ali su živjele na svom imanju podaleko izvan centra općine. Tit Flavije Licinijan bio je, štoviše, dekurion, dakle važna osoba u ovome kraju.[1]

Počeci kršćanstva u Rami

Počeci kršćanstva u BiH sežu u 2. stoljeće. Prvi kršćanski vjerovjesnici na ovom prostoru bili su trgovci i vojnici koji su uglavnom dolazili s prostora današnje Italije i Grčke. Priznanjem kršćanstva kao ravnopravne religije s ostalim religijama ondašnjeg rimskog carstva, na prostorima jugoistočne Europe dolazi do osnivanja mitropolija sa sjedištima u Saloni (Solinu) i Sirmiumu (Srijemskoj Mitrovici). Rama je potpala pod jurisdikciju Solinskog mitropolita. „Na splitskom saboru održanom 532. god. bilo je govora da se na ovom području osnuje i jedna biskupija, čije bi sjedište bilo u Bistue Vetus, ali to nije ostvareno.“

Od materijalnih ostataka iz vremena početaka Crkve donosim nekoliko podatka o bazilici sv. Barbare u Varvari (druga polovica 4. st.–5. st.) koju je 1905. god. otkrio arheolog Karlo Patsch. Građevina je zbog tankog kulturnog sloja bila sačuvana samo u svom zapadnom dijelu, dok je istočni dio, zajedno s apsidom, bio razoren već ranije. Do točnih podataka o dimenzijama bazilike nisam došao, no na osnovu prikupljene literature zaključio sam da njena dužina nije prelazila 13 m, širina 8 m i visina 3 m. Tlocrt građevine je jednostavan, a čini ga dio lađe, predvorje i dvije pobočne prostorije nejednake veličine. Sjeverna od njih bila je vratima spojena s predvorjem. U substrukciji prostorije bila je ugrađena grobna komora. Uz zapadno pročelje bio je dozidan četvrtasti prostor  najvjerojatnije toranj koji je bio u službi zvonika.[2]

Osim gore spomenute bazilike iz ovoga vremena nisu pronađeni nikakvi drugi značajniji materijalni ostaci poput ukrasnog crkvenog posuđa i sl.


[1] Usp.  Nova et Vetera, u Revija za filozofsko – teološke i srodne discipline, I – II, Sarajevo 1983., str. 13.

Napomena: Arheolog Karlo Patsch koji je vodio iskopavanja ovoga područja, na osnovu pronađenoga materijala zaključio je da je ovo mjesto u rimsko doba bio uistinu grad. Uz njega postoji još nekoliko povjesničara koji zastupaju istu tvrdnju, no postoji određeni broj onih koji opovrgavaju tu tvrdnju te govore da je lokacije Bistue Vetus bila na prostoru današnjega Bugojna.

[2] Usp. Nova et Vetera…,  str. 11 – 12.

Marinko Rumbočić

na vrh članka