Dva krvava skamenjena cvijeta - treći dio
Presvijetli beže, Diva se nije obećala Tahiru. Ne treba joj ničije blago, nego ono što je srcu drago. Džafer ga mrko pogleda.
Presvijetli beže, Diva se nije obećala Tahiru. Ne treba joj ničije blago, nego ono što je srcu drago. Džafer ga mrko pogleda.
Ovaj govor zemlje, kamena, vjetra i visokih stabala što se penju nebu, pokreće ona mitska počela u kojima i naš napor, kretnje, riječi ne gube svoj smisao, već se prepoznaju u onom istom prostoru koji zovemo božanskim ambijentom. Kako opisati to mjesto? Proplanak i stećak, na kojem će neki zli ljudi učinit zlo i neki drugi iskopati grob i u njega položiti mladu, mrtvu pastiricu.
U svojem rascvalom perivoju naberi mirisnih uspomena na cvijeće kojega nestade prije stotine godina.- Rabirnadath Tagore
Nekada davno, za turskog vakta u Bosni, Duvnom, Livnom, Kupresom i Ramom, vladalo je pleme Kopčića, u kojem su, dolaskom Turaka, ostala dva brata; stariji je brat Nikola, pokorivši se Sultanu dobio vlast nad golemom kmetovinom i ime Kasumbeg, a mlađi Luka nadimkom zvani Brajo, ostao je odan svojoj vjeri i narodu, živio skromno od zemlje koju je obrađivao, naravno kao sluga - kmet rođenom bratu koji se poturčio.