Iako je Rama sa svih strana okružena planinama i uzvisinama, rijetko koja kota tako dominira prostorom kao Klečka stina koja se nalazi jugoistočno od Prozora. Kao stražar, nadvila se nad Klečko polje i selo Klek po kojemu je i dobila ime. Na istočnoj strani, uzdiže se iznad Kućana, s kojih izgleda još veća i dojmljivija. Njena najviša kota Vijar, nalazi se na 1154 metra nadmorske visine s koje pogled seže na sve strane
Osim po ljepoti krajolika kroz sva godišnja doba, planina Raduša u sebi “krije” i puno zanimljivosti i prirodnih fenomena među koje možemo ubrojiti Veliko, Raduško ili Rumbočko jezero. Ovo jezero je ledenjačko, nalazi se na najvišoj nadmorskoj visini ovoga dijela Europe i smješteno je nekih dvjestotinjak metara jugoistočno ispod Idovca.
Odakle god došli u Ramu, iz smjera Tomislavgrada ili Uskoplja, prvo što ljudi zamijete jest Ramsko jezero, koje malo koga ostavi ravnodušnim i bez barem nekog komentara na ono što mu se „ukaže“ pred očima. Ipak, osim jezera, postoji puno toga što većina nije vidjela, a mogla bi mu se diviti danima.
Sjeverno od Prozora nalazi se planina Crni Vrh. Njegov najviši vrh, Dila, s visinom od 1134 m., administrativna je granica između ramske i uskopaljske općine, odnosno između Hercegovačko neretvanske i Srednjobosanske županije. Crni vrh je i razdjelnica između jadranskog i crnomorskog sliva. Zapadno od Dila seže pogled prema uskopaljskoj dolini i Bugojnu, na sjevernoj strani uzdiže se Vranica.
Usporediti današnji način života s onim od prije pedesetak godina, skoro je nemoguće, a ako bismo se „vraćali“ još više u prošlost, slobodno možemo reći, to su dva različita svijeta. Slušajući priče starijih, samo možemo zamišljati njihovu svakodnevicu, posebno u ljetnom periodu. Oni koji su živjeli na planini, stalno su se borili s nestašicom pitke vode, kako za sebe, tako i za stoku, koje je, za razliku od danas, bio ogroman broj.
Još dok smo bili djeca, uvijek nas je privlačio šum vode u daljini. Vođeni željom za nekom vrstom istraživanja i upoznavanja onoga što je nakon izgradnje brane ostalo od rijeke Rame, često, kada roditelji nisu bili kod kuće, jednostavno bismo se iskrali i spustili do rijeke. Ljeti, zbog opasnosti od zmija, otići u Postinje bio je "teški grijeh“.