Zima na Vran planini

Spominjanje Vran planine  često je vezano uz ime narodnog junaka Mijata Tomiča. U zadnje vrijeme najpoznatiji je po legendi o Divi Grabovčevoj. U vremenu neposredno nakon Drugog svjetskog rata preko Vrana su vodile mnoge staze kojima su Ramljaci nosili duhan iz Hercegovine i tako pokušavali nešto zaraditi za svoje obitelji.

Vran planina se pruža pravcom zapad – istok, od Duvanjskog polja do Sovićkih vrata. Najviši vrh Vrana je Veliki Vran 2074. m. S južne strane Vrana pruža se Dugo polje - kraško polje koje prema zapadu završava s Blidinjskim jezerom.

Sa sjeverne strane, od Prokosa do Kedžare većim dijelom je kamenit prostor i koji je nekada služio za ispašu ovaca, jedan dio ovoga prostora je pod crnogoričnim šumom i makijom. Vran planina ima alpsku klimu, s prosječnom ljetnom temperaturom od 8° na 2000 nadmorske visine.

Zime na Vranu su izrazito hladne s velikim količinama snijega. Nije rijetkost da snijeg u rujnu zabijeli njegove vrhove. Južna strana (prema Čvrsnici) zna ostati bez snijega već početkom veljače, dok sjeverna (prema Rami) većim dijelom pod snijegom ostaje i krajem svibnja.

Vran se "smjestio" između nekoliko visokih planina i kao takav predstavlja svojevrsno "središte“. S Velikog Vran pruža se pogled na sve strane: Na sjever prema Rami i Raduši, na zapad prema Tomislavgradu i Livnu, na istok prema Prenju, na jugu prema najbližem "susjedu“, Čvrsnici, od koje ga dijeli kraško Dugo polje i jezero Blidinje. Rijetka su mjesta s kojih istovremeno možete vidjeti tri jezera. S Velikog Vrana vide se Ramsko, Buško i Blidinje.

Vran je često odredište mnogih planinara i zaljubljenika u visine i prirodu, Posjet i uspon na Vran planinu u vrijeme kad se pretvori u „carstvo snijega i leda“ priča je za sebe. Vrijeme koje se „isplati“ doživjeti, ali svakako uz oprez i uz dobru fizičku kondiciju.