Na današnji dan 1994. godine - Početak operacije "Zima '94"

Aktivnosti prije operacije

• Zagrebački sporazum

U Zagrebu je 30. ožujka 1994. s predstavnicima pobunjenih Srba, a uz međunarodno posredovanje, potpisan Sporazum o razdvajanju snaga i prekidu borbenih djelovanja. Tako su pješačke snage razdvojene po 1,5 km unatrag što je bila nova crta razdvajanja, dok je topništvo manjeg kalibra bilo povučeno 10 km unatrag, a većeg kalibra 20 km od crte razdvajanja. Time je Hrvatska još jednom tražila miran način povratka okupiranih područja u svoje okrilje.

• Blokada prolaza UNPROFOR-a

Tri mjeseca kasnije postaje sve očitije kako Zaštitne snage Ujedinjenih naroda – UNPROFOR – ne ispunjavaju očekivanja i preuzete obveze jer su postale čuvari zatečenog stanja. Otvoreno nezadovoljstvo Hrvati iskazuju blokadom njihovih točaka čime jasno poručuju kako je krajnje vrijeme za njihovo djelovanje ili će Hrvatska vojska (HV) krenuti u oslobađanja okupiranih područja.

• Pripreme HV-a

Hrvatska vojska intenzivno se priprema za jačanje sposobnosti te je obuka snaga uz obrambena djelovanja bila 1994. glavna zadaća. Tako je u vojarni u Šepurinama kod Zadra ustrojeno Središte gardijsko za specijalističku obuku dočasnika “Damir Tomljanović-Gavran”, koje je vrlo brzo postalo sinonim za iznimnu obučenost, profesionalnost i spremnost hrvatskog vojnika. Intenzivno se provode obuke i vježbe za veće združene napadne operacije svih sastavnica HV-a (Posejdon 94, Bandira 94).

Bihaćka kriza

Snage tzv. Srpske vojske Krajine s okupiranog područja Hrvatske i snage Vojske Republike Srpske pokrenule su početkom studenog 1994. akciju s ciljem okupacije Bihaća i razbijanja 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (BiH) te snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koje su sudjelovale u obrani Bihaća. Za spas Bihaća predsjednik R BiH Alija Izetbegović 12. studenog traži pomoć od Hrvatske u djelovanju hrvatskih snaga s hrvatskog teritorija. Međunarodna zajednica također traži prestanak napada na UN-ovo zaštićeno područje Bihaća, a protiv bošnjačkih snaga borile su se i snage Fikreta Abdića. Hrvatska bi bila dodatno ugrožena u slučaju okupacije Bihaća te je tražila način kako neizravno pomoći obrani Bihaća. Zbog toga ministar obrane RH Gojko Šušak javno iznosi kako Hrvatska neće izravno biti angažirana u obrani Bihaća, ali neće dopustiti njegov pad. Neizravna pomoć Hrvatske uslijedila je pokretanjem operacije na Dinari i livanjskom području kako bi vezujući neprijateljske snage na tom dijelu bojišnice oslabili pritisak na Bihać i ugrozu civila u bihaćkoj zoni.

Cilj operacije

• Potisnuti neprijatelja na lijevoj i desnoj strani Livanjskog polja smjerovima Poviruša – Troglav i Čelebić – Radanovci – Bogdaši odbacujući ga dalje u dubinu čime se povećava sigurnost prometnice koja iz Livanjskog polja i Rujana vodi prema Sinju, kao i veća sloboda manevra hrvatskih snaga na Livanjskom polju.
• Ostvariti povoljnije strateške položaje za nastavak napadnih djelovanja u cilju oslobađanja okupiranih područja u Hrvatskoj i BiH.
• Slabljenje i zaustavljanje napada srpskih snaga na Bihać vezujući ih na taj dio bojišnice.

Čelni zapovjednici i postrojbe u operaciji

Operacijom je rukovodilo Zapovjedništvo Zbornog područja (ZP) Split na čelu sa zapovjednikom general-bojnikom Antom Gotovinom, a načelnik Stožera bio je brigadir Rahim Ademi.

Hrvatske snage:

• 4. gardijska brigada (gbr)
• 5. gbr
• 7. gbr
• 114. brigada (br) HV-a
• 1. hrvatski gardijski zdrug (HGZ)
• 126. domobranska pukovnija (dp)
• 6. dp
• 72. bojna Vojne policije (VP)
• snage Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO)
• 40. inženjerijska bojna
• 306. logistička baza
• 275. satnija za elektroničko djelovanje Glavnog stožera HV-a (GS HV)
• ostale snage HV-a u pripremi i provedbi operacije.

Snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO):

• 1. gbr HVO-a
• 2. gbr HVO-a
• 3. gbr HVO-a
• 60. gardijska bojna Ludvig Pavlović
• 2. bojna VP-a HVO-a
• 22. diverzantski odred HVO-a
• 55. dp HVO-a
• 79. dp HVO-a
• 80. dp HVO-a
• Miješana bojna domobranskih postrojbi ZP-a Vitez
• snage Specijalne policije iz Hercegovine
• ostale snage HVO-a u pripremi i provedbi operacije.

Dinamika operacije (29. studenog – 24. prosinca 1994.)

Početak operacije označilo je ubacivanje nekoliko borbenih skupina 3. bojne 126. dp u neprijateljsku pozadinu kako bi ovladale važnim uzvisinama i tako pripremile teren za nastavak napadne operacije. Tako je jedna skupina u dodiru s neprijateljem otvorila vatru i izvijestila postrojbu kratkom porukom: “Počelo je!” Svi su razumjeli što slijedi. Počeo je prodor hrvatskih snaga na cijeloj bojišnici te su ostvareni početni uspjesi na Dinari gdje je ovladano kotama Bat i Srt, a oslobođena su i sela Čaprazlije, Gubin i Sajković na lijevom obodu Livanjskog polja. Od posebne je važnosti bilo oslobađanje dominantne kote Bat za nastavak borbenih djelovanja. Neprijatelj je poduzimao protuudare te je crta obrane inženjerijski učvršćivana. Posebno žilav otpor neprijatelj je pružao u Čelebiću. I na desnom obodu Livanjskog polja hrvatske su snage potiskivale neprijatelja. Stoga je postupno klin hrvatskih snaga sve više ulazio u dubinu Livanjskog polja. Ovladano je dijelom Čelebića, Jevačkom kosom, Radanovačkim vrhom te selima Radanovci i Vrbica. Cijelo vrijeme hrvatske su snage napredovale postupno, po nekoliko kilometra naprijed Livanjskim poljem ili s jedne uzvisine na drugu na Dinari. Bilo je vrlo važno koordinirati napredovanja na lijevom i desnom boku napada kako bi jedni druge pratili i tako stvarali veću sigurnost i stabilnost oslobođenog područja.

U završnim danima operacije hrvatske su snage ušle u Šormaze, Pržine i Ninkoviće, a na desnom dijelu Livanjskog polja oslobođeni su Bogdaši i Šegrti.

Borbena djelovanja hrvatskih snaga trajala su do Badnjeg dana, nakon čega je utvrđivana crta obrane. Nova borba bila je sa zimskim uvjetima života na Dinari i Livanjskom polju.

Efekti djelovanja borbenih skupina

Sedam borbenih skupina iz 126. dp uspjelo je u prva dva dana operacije izvršiti znatan prodor u dubinu neprijateljskog rasporeda, a sve se odvijalo u iznimno zahtjevnim zimskim uvjetima. Pokazali su snagu, izdržljivost i vitešku spremnost, što je omogućilo nastavak frontalnog i bočnog djelovanja hrvatskih snaga.

Formiranje Zapovjedništva Operativne grupe Livno

Za usklađeno djelovanje svih hrvatskih snaga oformljeno je Zapovjedništvo Operativne grupe (OG) Livno, koje će djelovati i u nastavku napadnih operacija hrvatskih snaga.

Gardijske brigade, 4. i 7. na Dinari

Zima 94 dovela je na Dinaru dvije gardijske brigade, 4. i 7., koje će od te operacije u kontinuitetu cijelo vrijeme ostati na toj bojišnici smjenjujući položaje i zajednički djelujući u nastavku napadnih operacija hrvatskih snaga. Posebna su zanimljivost datumi uvođenja tih gardijskih brigada u operaciju Zima 94. Četvrta je počela djelovanja 4. prosinca, a Sedma 7. prosinca, kad je izvršena prva smjena položaja s Četvrtom. No ono što je kasnije dočekalo Četvrtu u novoj smjeni bilo je iznenađenje jer su Pume dodatno napredovale i tako osigurale povoljnije taktičke položaje. Kasnije je Četvrta odgovorila na jednak način te je svako novo pomicanje crte naprijed bilo njihovo svojevrsno natjecanje, a sve u cilju osiguranja što sigurnijih i povoljnijih položaja. Stoga ni ne čudi da su pripadnici ne samo gardijskih brigada nego i ostalih postrojbi u operaciji Zima 94 jedni druge nazivali braćom i sestrama.

Hrvatske zračne snage u operaciji Zima 94

Doprinos letačkih posada HRZ-a u prijevozu ljudstva, naoružanja i opreme, a posebno materijala i sredstava za utvrđivanje položaja, kao i za smještaj hrvatskih snaga na Dinari i Livanjskom polju bio je neprocjenjiv i zaslužuje počasno poglavlje u povjesnici djelovanja zračnih snaga u Domovinskom ratu. Ukupno je ostvareno više od 800 letova u kojima je prevezeno više od 1300 vojnika te više od 500 tona opreme i sredstava. Zračnim putem spašavani su i ranjeni i oboljeli hrvatski branitelji, a u tim su misijama letačke posade u helikopterima Mi-8MTV provele 222 sata u zraku.

Inženjerija u operaciji

Inženjerijske su postrojbe pratile napredovanje hrvatskih snaga na Dinari, a njihova je uloga za uspjeh operacije bila iznimna. Među akcijama cestovnog proboja Dinare posebno se ističe važnost izgradnje ceste života od Maglaja do Vještić gore, što je pothvat vrijedan divljenja i poštovanja. Doveli su tenkove na Dinaru ili kako sudionici u žargonu govore, konzerve od 40 tona gurale su i snijeg i neprijatelja prema povlačenju.

Jačina i omjer snaga

Hrvatske su snage u operaciji bile nadmoćne u odnosu na neprijatelja. Tako je odnos snaga u ljudstvu bio 2,2 : 1, u oklopništvu 1,3 : 1, a u topništvu i protuoklopnim sredstvima 1,5 : 1.

Kako su spašeni zarobljeni civili iz Banja Luke

U napredovanju prema Grabežu pripadnici 4. gbr zatekli su skupinu hrvatskih civila iz Banja Luke koje je neprijatelj kao zarobljenike prisilno doveo za uređivanje svojih položaja. Spašeni su i zbrinuti te napokon dočekali slobodu.

Logistička potpora

Osigurati sve logističke potrebe za 130 dana djelovanja hrvatskih snaga od pokretanja operacije Zima 94 do početka Skoka 1 u zimskim uvjetima na Dinari i Livanjskom polju dovodi do pitanja svim logističarima: “A kako ste to uspjeli?” Njihov je odgovor jednostavan: “Hrvatski vojnik bio je na prvom mjestu i biti uz njega naša je misija.”

Ljubav za domovinu i prijatelje

Među brojnim primjerima ljubavi i brige za najbliže ističe se i onaj kad su pripadnici 4. gbr cijeli dan izvlačili i spašavali svoje ratne prijatelje koji su bili promrzli na Duvjakuši, a zbog olujnog nevremena helikopter zračnih snaga nije mogao poletjeti i pomoći im u njihovu jedinstvenom pothvatu.

Minska polja i prolazi

Kako bi ovladali Ljutom glavicom, pripadnici 1. HGZ-a napravili su prolaz kroz dva polja postavljenih mina, hrvatskih i neprijateljskih, kroz koji je pokrenuta jurišna borbena skupina u neprijateljsku pozadinu što je pridonijelo napredovanju ostatka snaga te postrojbe.

Neprijateljsko zapovjedno mjesto uništeno raketama

Izvidnici 1. HGZ-a nisu mirovali ni kad je bojišnica malo zašutjela. Tako su sredinom prosinca uspjeli protuoklopnim raketama uništiti neprijateljsko zapovjedno mjesto u Bogdašima.

Oklop Četvrte presudan

Nakon što je na dubrovačkom bojištu utemeljen i postao prepoznatljiv udar 4. gbr, oklop je i u operaciji Zima 94 u važnim trenucima bio onaj dio postrojbe koji je jednostavno razbijao neprijatelja i gurao naprijed. To se pokazalo i kod proboja prema području Pržina i Ninkovića.

Postignuća i posebnosti operacije

• Oslobođeno je područje širine 10 i dubine 20 km, odnosno oko 200 km².
• Veći dio Livanjskog polja bio je pod nadzorom hrvatskih snaga.
• Ovladano je važnim kotama i uzvisinama na Dinari.
• Otklonjena opasnost od mogućeg neprijateljskog napada s Livanjskog polja prema Sinju.
• Neizravno slabljenje napada i pritiska neprijateljskih snaga na Bihać. Dio tih snaga premjestio se s bojišnice Bihaća na područje Bosanskog Grahova i Glamoča, čije je stanovništvo zazivalo pomoć nakon proboja hrvatskih snaga u operaciji Zima 94.
• Rasterećenje snaga HVO-a i Armije BiH na području Cincara i Kupreškog polja.
• Hrvatske snage ostvarile su početni korak prema Kninu.
• Operacija se istodobno provodila na ravničarskom (Livanjsko polje) i planinskom terenu (Dinara).
• Poduzeta je u vrijeme ekstremnih zimskih uvjeta, što je bilo iznenađenje koje neprijatelj nije očekivao.
• Tenkovi su gazili i močvarno-zaleđeno Livanjsko polje, ali i Dinaru, što je jedinstven primjer uporabe tenkova u borbi na velikim nadmorskim visinama.
• Prvi put dolazi do izražaja iznimna uvježbanost hrvatskih snaga, gdje je tenkist, topnik i pješak djelovao kao jedno uvezano tijelo.

Razlozi za nove operacije hrvatskih snaga

Nakon postignuća u operaciji Zima 94 hrvatske su snage bile prisiljene osigurati nove povoljnije položaje. Dostignuti klin na Livanjskom polju bio je uzak i nesiguran, a neprijatelj je i dalje pod svojim nadzorom držao ključne vrhove Dinare i Staretine.

Sigurniji Sinj i Cetinska krajina

Dolazak 4. gbr na šire područje Sinja uoči operacije pokušao se na sve načine odvijati u tajnosti, no dovođenje cijele brigade s tehnikom nije bilo moguće u potpunosti skriti. Sinjani su se odmah po pristizanju Četvrte u njihov kraj osjećali sigurnije, ni ne sluteći zapravo stvarne razloge njezina dolaska.

Što su snimali izvidnici

Izvidnici 1. HGZ-a zabilježili su uoči operacije kamerama i fotoaparatima stanje na terenu kod neprijatelja, a sve je dokumentirano u dubini neprijateljskih snaga. Snimljeni materijali bili su posebno korisni zapovjednicima u pripremama i provedbi prvih udara po neprijatelju.

Topnička potpora

U operaciji je sudjelovalo topništvo jačine divizijuna te protuoklopna raketna skupina jačine bitnice, a uz njih i topništvo operativnih postrojbi koje su sudjelovale u operaciji.

U čemu je tajna uspjeha hrvatskih snaga u operaciji Zima 94

• Prve su udarale na neprijatelja i tako postupno ovladavale povoljnijim položajima.
• Spremnost na borbu i opstanak u surovim zimskim uvjetima Dinare i Livanjskog polja.
• Požrtvovnost, snalažljivost i visoka motiviranost.
• Zajedništvo i pobjednički duh.
• Logistička potpora na koju se hrvatski vojnik u svakom trenutku mogao osloniti te tako svu energiju usmjeriti na neprijatelja.
• Psihička i fizička izdržljivost sudionika operacije.
• Potiskivanje neprijatelja odvijalo se u stalnom praćenju njihove lokacije, ili kako branitelji govore: “Dok ste u kontaktu s njim znate gdje je…”

Vatra, udar i pokret

Neprijateljska crta obrane razbijana je kombinacijom topničke vatre, udara na ključne otporne točke i pokreta snaga koje su prisiljavale neprijatelja na uzmak i napuštanje položaja.

Zimski Božić

Za svakog sudionika operacije i samo jedan dan proveden na Dinari znači iskustvo koje se pamti cijeli život. Od prvog dana Zime 94 do prvog dana nove operacije Skok 1 bilo je 130 dana. Zima je te godine bila za pamćenje i po hladnoći i po snijegu. Temperature su padale i do –20 stupnjeva, a jaki sjeverni vjetrovi stvarali su visoke snježne zapuhe. Dalmatincima su pahulje bile veće od balota (boća). Kad je pao prvi snijeg, kod dijela branitelja javilo se sljepilo zbog refleksija svjetlosti. Mnogi od njih rekli su kako snijeg otad ne vole vidjeti ni na televiziji. No, i u takvim ekstremnim zimskim uvjetima hrvatski je vojnik pobjeđivao i utirao stazu prema krajnjem cilju – Kninu. Taj cilj bio je i snaga i nadahnuće za sve ono što je stajalo pred njima te su Božić i Nova godina, koji su dočekani na Dinari uz drveće okićeno snijegom i ledom, događaj koji se pamti za sva vremena.

Žrtva hrvatskih branitelja

U pripremi, provedbi i aktivnostima obrane nakon operacije poginulo je 29 pripadnika hrvatskih snaga, jedan je nestao, a 58 je ranjeno. Njihova žrtva za slobodu zaslužuje vječnu zahvalu i poštovanje.

Izvor: Hrvatski vojnik

Tekst: Marinko Karačić