Iz ramske povijesti: Rama i makarski biskup

"Ovim samostanima pridodaje se peti, i to je Rama, koja zapravo spada na duvanjsku biskupiju, koja (kako vele) nema svoga pastira. U ovom samostanu ima deset svećenika, četiri klerika, jedan laik, petnaest mladića. Ima četiri župe: dvije u Dalmi ili Duvnu gdje ima 200 kuća, treća u Livnu, gdje je otprilike 150 kuća, četvrta u Rami koja ima 60 kuća. Ima dvije crkve, jednu u Livnu, a drugu u Roškom Polju. Ovaj samostan zajedno sa župama administrira makarski biskup, budući da mu je to preporučio administrator Bosne radi blizine."

U sljedećem izvješću iz 1636. godine. Kačić tvrdi da mu je upravu Ramom povjerio Grgur XV. Za ramsku župu piše: "U župi koja je oko ramskog samostana koja nije tako prostrana ali je onom samostanu vrlo potrebna a oni su katolici u vjeri dosta savršeni". Za razliku od ostalih župa koje su služili ramski franjevci, u ramskoj župi nije bilo pravoslavaca. Biskup ne tvrdi da Rama spada u makarsku biskupiju, ali je on pohađa. Kačić je zaredio za svećenika fra Iliju iz Rame pa je ovaj imao problema s nedopuštenim ređenjem te je u Milanu, gdje je bio na studiju, molio Propagandu i ona je ovlastila milanskog biskupa da ga odriješi od suspenzije.
Iz Hercegovine je 4. lipnja 1645. godine poslano Propagandi u Rim pismo koje su potpisali dijecezanski svećenici don Marko Kotromanić i drugi, u kojemu optužuju fratre iz ramskog samostana što su im prisvojili župe u okolini Cetine. Kažu kako su onda ramski franjevci držali sve neretvanske župe, Skoplje, Prozor, a sad služe Livno i Duvno. Prema jednom dopisu Propagandi iz Makarske od 20. svibnja 1678. godine, nakon kapitula određeno je da područje na istoku od Cetine pripadne makarskom, a na zapadu ramskom samostanu.
Skradinski biskup fra Tomo Ivković povjerio je Kačiću brigu za Ramu i druge dijelove Bosne jer je Ivković bio bolestan. Ovo je bio povod spora oko pripadnosti Rame makarskoj ili bosanskoj biskupiji, pa je kona?no u Rimu 1650. godine odre?eno da Rama kao i dotada pripada bosanskoj biskupiji. To, međutim, nije smirilo biskupske pretenzije na Ramu, pa su rasprave i dalje vođene. Tako nalazimo pismo bosanskog provincijala fra Andrije Šipračića Propagandi 2. travnja 1682. godine u kojemu piše da su franjevci ramskog samostana poslušali odluku Kongregacije, te napustili župu Suhi Dolac i okolna sela, ali su ljudi ostali bez svećenika. šibenski biskup dopustio je da se onamo povrati franjevac jer je to zahtijevao i puk u ime kojega je šibenčanin Jeronim Capogrosso 5. veljače 1682. pisao Propagandi i iznio njihove tvrdnje: fratri su obranili mjesne katolike kad su ih pravoslavci htjeli staviti pod svoju upravu (jurisdikciju), svjetovni svećenici napustili su župu kad su navaljivali Turci, mještani tjeraju stoku na ispašu u tursko područje udaljeno četiri dana hoda kamo ne mogu doći svjetovni svećenici, a k tome se narod boji Turaka ako se sazna da među njima stanuju strani svećenici koji nisu turski podanici.

Ramu je svojatao i đakovački biskup Juraj Patačić 1706. godine, pa se dva župnika iz Zagvozda (Rakitno) tuže Propagandi kako Patačić svojata Ramu, Ljubuški, Bijelo Polje i Mostar, te oni predlažu da potpadnu pod makarskog biskupa Bijankovića, jer je on obilazio ove krajeve i materijalno ih pomagao u vrijeme gladi. On je zbog svoje pastoralne i ljudske dobrote bio prihvaćen i kod pravoslavaca i kod muslimana, pa su mu turske vlasti dale dopuštenje da slobodno djeluje na njihovu području. I njegov nasljednik, biskup Stjepan Blašković, pastorizirao je Ramu pa nije čudo što su se u jednom pismu 1736. godine Propagandi obratili glavari kršćana Duvna, Rame, Mostara, Buškog Blata i drugih mjesta da im "kao i dosada" ostane makarski biskup, a da ne žele prihvatiti bosanskog biskupa fra Matu Delivića. Prema narodnoj predaji, a i prema izvještajima Propagandi, franjevci iz Rame služili su i skopaljsku župu koja je imala sijelo u Bistrici, a onda u Voljicu.
U Rami je, dakle, u prvoj polovici 17. stoljeća bilo razmjerno malo kršćana, svega 60 kuća, ali je značajno da je u samostanu bio svojevrstan naukovni zavod, jer u njemu borave četiri klerika i petnaest dječaka - đaka, te deset svećenika.

Knjiga "Rama kroz povijest"/fra Ljubo Lucić