Jedan od najboljih primjera kako promovirati Ramu i njene turističke potencijale, jest Hrvatsko planinarsko društvo „Rama“.  Da se rad i aktivnosti Društva daleko više prepoznaju i cijene izvan granica Rame i BIH, govori i činjenica, da sljedećeg tjedna u Ramu dolazi jedno od većih zagrebačkih planinarskih društava, gdje će boraviti četiri dana i imati završnu obuku iz opće planinarske škole.

Na groblju u selu Jaklići pokopan je Branko Petričević - Bata. Iako je padala jaka kiša, oko 5000 Ramljaka došlo je ispratiti hrvatskog viteza. Svetu misu i pogreb predvodio je fra Mijo Džolan. Branko je bio uzoran ratnik, prvi u boju, neustrašiv i odlučan. Poginuo je kao junak. U ime ramske brigade HVO-a govorom se od njega oprostio zapovjednik Marinko Beljo, koji je rekao kako je Bata zadužio Ramu i hrvatski narod.

Početak mjeseca travnja 1992. godine, u Ramu je sa sobom donio rat i sve ono što on sa sobom donosi. Poučeni iskustvima iz listopada 1942. godine, mnogi su se odlučili na bijeg iz Rame, neki s planom gdje, drugi bilo gdje, samo pobjeći od četnika. Budući da je Kupres već tada bio pod srpskom kontrolom, jedina mogućnost koliko toliko sigurnog izlaza iz Rame, bio je šumski put preko Vran planine. Put koji je bio napravljen za teške stojeve, preko noći je postao put za spas.