Fotoreportaža: Na Ravašnici

Iako je uspon na Ravašnicu i kotu Straža relativno lagan, rijetki se usude krenuti gore, jer je cijeli ovaj prostor bio u zoni ratnih djelovanja, posebno kota Straža – 1528 mnv.

Doći nakon tridesetak godina na mjesto gdje se svakodnevno ginulo ili možda u boljem slučaju na mjesto gdje je glava svakodnevno bila "u torbi“,  i pokušati ga usporediti s "onom“ Ravašnicom, jednostavno je nemoguće. Da nema spomen-obilježja poginulim vojnicima, ostataka zemunica, rovova i brojnih upozorenja na zaostale mine, danas bi se moglo reći se takvo nešto nije niti događalo. Vrijeme i priroda učinili su svoje…

Kako je uspinjanje teklo, tako je pogled na veći dio Gornje Rame i Ramskog jezera postajao atraktivniji. Dolaskom na 1300 metara nadmorske visine, odjednom „puca“ pogled na Ravanjsko polje kojim, kao nekakva duga siva crta dominira asfaltni put i na neki način remeti prirodni sklad krajolika.

Približavanjem koti Straža, sve više se otvara pogled prema zapadu na široki prostor  od Ravanjskih vrata do Cincara koji se nazire u daljini. Dolaskom na samu kotu, otvara se pogled na sve strane, od Idovca na sjeveroistoku, preko Vrana i Čvrsnice na jugu, Crnovrha na jugozapadu, Malovana i Stožera na zapadu. Unatoč ljepoti koju ovaj prostor skriva, svima koji se odluče uspeti na Ravašnicu, zbog njihove sigurnosti, preporučujemo da se "drže" makadamskog puta koji je izgrađen za potrebe obrane, i  kojim mogu doći u neposrednu blizinu kote Straža. Također upozorenje da ne idu ispred nekadašnjih crta obrane.