Zahum ponovno oživljava
- Napisao/la RP
Ne tako davno, do prije nekih četrdesetak godina, dok se još uvijek živjelo u skladu s prirodom i njenim zakonima, ljudi su na svojim imanjima uzgajali sve potrebno za život. Svako naselje u Gornjoj Rami imalo je i svoju “planinu“. Obitelji su bile daleko brojnije nego danas i dio članova pojedine obitelji, od ranog proljeća do kasne jeseni živio bi na planini, bavio se uzgojem stoke, povrtlarskih kultura, sijao žitarice za svoje potrebe, a ako bi bila rodna godina, ponešto bi bilo i za prodaju.
Ni Rumboci nisu bili iznimka, njihova “planina“ bilo je selo Zahum koje se nalazi na oko 1200 metara nadmorske visine. Njegov zemljopisni položaj i konfiguracija terena, klasično je kraško područje i ljudi su se tome odavno prilagodili. Kuće i gospodarske zgrade građene su od materijala koji su bili na raspolaganju – kamen i drvo.
Pošto je ovaj prostor pogodan za uzgoj stoke, svako domaćinstvo imalo je stado ovaca i barem nekoliko grla krupne stoke. Vremenom, naselje je imalo sve veći broj stanovnika, posebno djece. Zbog toga je početkom 60-ih godina prošloga stoljeća selo dobilo školu. Nakon što su ljudi počeli odlaziti na “privremeni“ rad, ponajviše u Njemačku, započele su promjene u cijeloj Rami, pa tako i na Zahumu.
Malo, po malo, smanjivao se broj stalnih stanovnika. Izgradnja brane i nastanak jezera, ubrzao se taj proces. Brojni Rumbočani, iselili su u druge krajeve bivše države, posebno Zagreb, Slavoniju i šire bjelovarsko područje. Trend smanjivanja broja stanovnika nastavio se i dalje, da bi početkom Domovinskog rata selo praktično bilo napušteno.
Nakon završetka rata, nekoliko ljudi započinje ozbiljnije baljenje stočarstvom i na Zahumu borave tijekom cijele godine. Mnogi su postali svjesni što znači ekološki čista zemlja i posvetili se proizvodnji zdrave hrane, kako za svoje potrebe, tako i za prodaju. Rezultat toga je obrađena skoro sva plodna zemlja.
Ubrzani način života i obveze što ih nameće svakodnevica, posljednjih nekoliko godina lagano mijenjaju trendove i ljudi pokušavaju naći neki mirniji kutak za povremeni bijeg od suvremenog načina života. Taj trend vidljiv je i na Zahumu. Zadnjih godina, mnogi su već obnovili ili obnavljaju stare kuće koje sada služe većinom za odmor. Posebno veseli činjenica da se mlađi ljudi vraćaju korijenima i djedovinu otimaju od propadanja
Izgradnja asfaltnog puta, doprinijela je lakšem dolasku na Zahum, a time je stvoren i osnovni preduvjet za oživljavanje sela i njegove obnove.
Trendovi u svijetu, polako dolaze i kod nas. Ono što je donedavno bilo odbačeno i zapušteno, polako opet oživljava. Unatoč pandemiji koronavirusa i brojnim ograničenjima kroz zadnje dvije godine, turizam polako dolazi i na Zahum.
Otvaranjem restorana na Zahumu, obitelj Nike Džolana prva je pokrenula proces koji će, unatoč svemu, tijekom perioda pred nama donijeti konkretne rezultate, ali i širenje ponude.