Upoznajmo Ramu: Kanjon Volujak

Upoznajmo Ramu: Kanjon Volujak

U davnoj geološkoj prošlosti nastao je, za današnje pojmove vrlo atraktivan kanjon koji je iskoristiv za mnoge aktivnosti, posebno one turističke.

Zbog činjenice da se u vrijeme Domovinskog rata nalazio na prvoj crti obrane i realne opasnosti od nailaska na neeksplodirana minsko.ekslpozivna sredstva, dulje vrijeme bio je “zabranjena zona”. Nažalost, nakon razminiranja, kao i mnogi dijelovi naše općine, postao je dostupan svima, samim time i izložen posljedicama ljudskog nemara i nebrige za prirodu i okoliš. Za one neupućene, riječ je o kanjonu Volujak koji se nalazi istočno od Prozora u relativnoj blizini sela Donja Vast.

Kanjon Volujak započinje ispod sela Banjalučice, a završava kod Gračanice. Vrlo je uzak i dubok. Na nekim mjestima dubina je preko 400 metara. Poznate kote kanjona su Račvasta Stijena, Stupica, Crnograb, Vodica, Pazarić, Kuk, Zekatuša, Mala i Velika Gradina, Medvjeđa Pola, Seljanska gradina, Anđina Vrtača, Donjevaške Stijene, Sedlara...

Zapadna strana kanjona poprilično je ogoljena, osim vrlo malo sitnog raslinja, na ovoj strani mogu se pronaći ukrasno bilje kovilje i ljekovita Čuvarkuća. Istočna strana ili kako je narod zove Homatlijska, bogatija je šumom i prohodnija. Ispod Došćice na istočnoj strani, i Donjevaške stijene sa zapadne strane, nalaze se strme litice duge i preko 150 metara s obje strane kanjona. Litice ispod Seljanske Gradine najomiljenije su stanište divljim pčelama. Podnožje kanjona bogatije je šumom i biljnim svijetom. Osim Podlebrice i drugog ljekovitog bilja tu možemo pronaći divlju lozu, živu ogradu, divlje orahe…

Kanjon je zbog nepristupačnosti i prirodne zaštićenosti vrlo dobro utočište divljim životinjama, naročito u bijegu pred lovcima. Zbog prirodne povezanosti s kanjonom Neretve odakle dolazi i topli zrak s juga, u kanjonu je temperatura ugodna, pogotovo zimi. Zbog toga ga divljač koristi kao zimsko stanište. Svoje trajno obitavalište tu pronalaze divlji orlovi i sokoli, koji se rado gnijezde u liticama i pećinama kanjona. Obje strane kanjona stanište su divokoze i jazavca, čije su se populacije znatno umanjile. Volujak je jedna od najčišćih rijeka. Još uvijek nije "previše" ugrožen otpadnim vodama, jer su sela udaljena od toka rijeke. To je jedan od razloga zašto je to jedno od rijetkih staništa i mrjestilišta potočne pastrve i potočnog raka. Ipak, ako se u skorije vrijeme ne poduzmu konkretne mjere na zaštiti, o biljnom, a posebno životinjskom svijetu u i oko kanjona, moći ćemo govoriti u prošlom vremenu.

Hoće li se, kao i u većini dosadašnjih slučajeva ostati na priči ili će se konačno napraviti nešto što će spriječiti sve više nadolazeći ekocid?! Svi skupa, lokalna vlast i pojedinci moraju početi razmišljati prema poznatoj izreci indijanskog poglavice da „zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo je posudili od potomaka“.

na vrh članka
×

Sign up to keep in touch!

Be the first to hear about special offers and exclusive deals from TechNews and our partners.

Check out our Privacy Policy & Terms of use
You can unsubscribe from email list at any time