Muslimanski urotnički plan protiv Hrvata Rame

Uzevši u obzir činjenicu da je muslimanska strana cijelo vrijeme, manje ili više izbjegavala preuzeti dio tereta obrane od četnika, a posebno činjenicu da su par dana prije planiranog napada na brigadu “Rama”, napustili dio crte obrane prema četnicima na planini Raduši i koncentrirali snage u Prozoru, nije teško zbrojiti dva i dva i doći do zaključka da je sve unaprijed planirano i pripremljeno za sukob s Hrvatima. 

Nakon poraza i bijega iz Prozora kompletnog muslimanskog vodstva, koje nije uspijelo ponijeti ili uništiti kompromitirajuće dokumente iz kojih je jasno vidljivo kakvi su im bili planovi i namjere.

Između ostalog, iz dokumenata je vidljivo da su u naoružavanje tadašnje TO bili uključeni i pojedini vjerski službenici, između ostalih i tadašnji prozorski imam koji je preko kuvajtske terorističke organizacije “Igasa” nabavljao naoružanje i streljivo.

U nastavku pročitaje vrlo opširan rad mr. sc. don Željka Marića na temu sukoba u Prozoru. Rad je objavljen u knjizi “U sjeni križa”.

Tajni plan muslimanskog vodstva: stvaranje “slobodnog muslimanskog teritorija Konjic - Jablanica – Prozor”

Krajem ožujka 1992. postrojbe HVO-a Rama nalaze se na bojišnici prema Kupresu. Muslimanski narod je poprilično rezerviran. Razmjerno jačini njihova stradanja vu istočnoj Bosni i Sarajevu, broj Muslimana koji se uključuju u postrojbe HVO-a je veći. Organiziraju i svoje postrojbe koje su nazvali Teritorijalna obrana. Krajem svibnja zajedno s hrvatskim postrojbama nalaze se na bojišnici prema Kupresu i na nadzornoj točki Dobro Polje. HVO je uvelike naoružavao Teritorijalnu obranu i davao im logističku potporu koju su oni najviše koristili za svoje skrivene ciljeve. Prehranu, opskrbu gorivom, inženjerijske radove za vrijeme boravka vojnika TO na terenu financirao je HVO, a uloga Muslimana svela se na slanje određenog broja vojnika na bojišnicu, no često se i to izbjegavalo. I prije prvog sukoba Muslimani potpuno napuštaju bojišnicu prema Kupresu i spremaju se za ostvarenje svoga plana – stvaranja „muslimanskog slobodnog teritorija na prostoru općina Konjic - Jablanica – Prozor.“

Kroz cijelo vrijeme do sukoba Muslimani su se spremali, potaknuti svojim političkim vodstvom iz Sarajeva, da teritorij koji su im oduzeli Srbi nadoknade progonom Hrvata. Raspored muslimanskih rovova i snajperista po gradu Prozoru, tajna, dobro pripremljena i opremljena muslimanska bolnica u gradu Prozoru, dobro pripremljena propaganda i svjesno odabrani trenutak napada razotkrivaju dobro smišljen plan.

Sukob u Prozoru kao dio šireg sukoba TO i HVO-a

U više navrata muslimanski vojnici, pripadnici Teritorijalne obrane, povukli su se s crte obrane prema srpskim postrojbama, a i dalje su sudjelovali na promatračnici u Dobrom Polju. U susjednim općinama neprestana su trvenja HVO-a i muslimanskih oružanih snaga. Sve to djeluje na ponašanje Muslimana u općini Rama. Većih incidenata između dvije vojske na prostoru Rame do kolovoza nije bilo. Bilo je stanovitih izgreda na području Uzdola, jer su pripadnici Muslimanskih oružanih snaga (MOS) iz Hera znali praviti manje incidente u blizini sela, na Herskoj krivini uspostavili su punkt i pregledavali sve koji su prolazili. Sredinom kolovoza MOS dovozi oklopno vozilo BOV u grad Prozor i s njim „paradira“ po gradu ne želeći ga uključiti u borbe prema Kupresu. Sve češće su nejasnoće na relaciji HVO-a i MOS-a, te između predstavnika u općinskoj vlasti.

Sukob pripadnika HOS-a i Teritorijalne obrane Prozor

U blizini katoličke crkve u Prozoru, kod restorana „Gazela“ došlo je do prvog značajnijeg oružanog obračuna skupine HOS-a s pripadnicima TO. Razlog su bili česti odlasci s crte obrane i neuključivanje spomenutog vozila u obranu općine. U ovom incidentu nije bilo poginulih, lakše je ranjeno pet osoba i oštećeno nekoliko objekata. Ovaj oružani incident muslimansko vodstvo ocijenilo je kao najavu hrvatskog napada na Muslimane u općini Prozor.

Planovi „Alfa“ i „Beta“

Komanda TG-1 28. kolovoza 1992., nakon konzultacija sa Štabom Vrhovne komande Oružanih snaga BiH, naredila je da se sve snage povuku sa zajedničkih položaja i naprave obrambenu liniju neposredno ispred grada prema smjeru očekujućeg prodora neprijatelja u grad, da se evakuiraju Muslimani iz sela Varvare i Kovačevo Polje, kao i iz ostalih zaselaka, da se izvrši razmještaj po gradu Prozoru, te da se pripremi zaprečivanje prilaznih putova klasičnim sredstvima za slučaj pokušaja prodora oklopnih jedinica i da se kod Ratnog predsjedništva Prozor i općinskog stožera HVO-a Prozor postigne usuglašavanje odvojenih linija. Evidentno je da je ovom odlukom HVO postao neprijateljska vojska i vojni protivnik. Ne čudi stoga što je već 1. rujna Općinski štab obrane Prozor dao nalog izrade plana obrane grada Prozora u sklopu kojega je predviđeno uspostavljanje pričuvnog zapovjednog mjesta, pričuvnog centra veza te formiranje bolničkog smještaja. Naređeno je osnivanje nekoliko vodova interventnih postrojbi. Plan je izrađen istog dana u dvije varijante: prvi, zvan „Alfa“, u sukladnom djelovanju s HVO-om, i drugi, zvan „Beta“, samostalno u sukladnom djelovanju s postrojbama TO iz susjednih općina Jablanice, Konjica i Gornjeg Vakufa, tj. protiv HVO-a.

Napad skupine Muslimana na pripadnike HVO-a u gradu

Sljedeći značajni incident dogodio se već 10. rujna. Skupina Muslimana napala je trojicu pripadnika HVO-a i jednog teško ranila. Došlo je do ozbiljnog pogoršanja odnosa, a sve je kulminiralo prijeporom oko plana i programa za novu školsku godinu. Predstavnici HVO-a zamjerili su pripadnicima MOS-a da opstruiraju obranu općine i grupiraju snage u grad. Muslimani su u tom vremenu imali oko 500 pripadnika vojske u gradu, zbog kojih je HVO bio u pripravnosti.

Prisega pripadnika MOS-a u Prozoru

Pripadnici MOS-a imali su 23. rujna svečanu prisegu u gradu. U vrijeme održavanja svečanosti srpske postrojbe granatirale su grad. Muslimanski predstavnici sumnjali su da je HVO namjerno želio omesti prisegu i smatrali su to provokacijom HVO-a. Kada su navečer na mjestu gdje je MOS imao prisegu od posljedica granatiranja ranjena dva pripadnika HVO-a, sve špekulacije o napadu HVO-a su prestale. Zbog specifičnosti srpskog granatiranja, uglavnom dijelova grada nastanjenih Hrvatima, predstavnici HVO-a sumnjali su u umiješanost predstavnika Teritorijalne obrane.

Pokušaji zapovjednika Operativne zone, pukovnika Željka Šiljega, da primiri napetosti u Prozoru, Uskoplju i Bugojnu, nakon niza sastanaka nisu dali nikakve rezultate. Pripadnici TO su se nakon incidenata ponovo uključili u obranu prema Kupresu. Zbog čestih incidenata i velikog broja stacioniranih pripadnika MOS-a u samom gradu Prozoru, kao i na temelju saznanja o formiranju interventnih vodova snaga MOS-a u Prozoru, formiranih 25. rujna, zapovjednik Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina naredio je zapovjedništvu brigade „Rama“ osnutak interventne postrojbe od 150 do 200 vojnika. Zbog teškog stanja na bojišnici prema Kupresu i neprestanog izostajanja pripadnika MOS-a, slabe opreme i malog broja vojnika, zapovjedništvo je odgovorilo da ne može realizirati zapovijed. Ista zapovijed je ponovljena nekoliko dana kasnije te je formirana interventna postrojba s oko 150 do 200 vojnika. Iz Operativne zone zapovjedništvu brigade „Rama“ naređeno je da smanjuju negativne tenzije HVO-a i MOS-a, češće razgovaraju i pozivaju se na razgovore Tuđmana i Izetbegovića. Stvar je dodatno zaoštrio i dopis Izvršnog odbora SDA od 28. rujna Ratnom predsjedništvu SO Prozor, kojim SDA protestira i iznosi stajalište da se „Muslimani regije Srednja Bosna i Hercegovina neće pridržavati odluka koje se sprovode pod firmom HZ HB“.

Incidenti HVO-a i MOS-a u središnjoj Bosni i njihov utjecaj na prilike u općini Prozor

U noći 20. na 21. listopad 1992. izbili su sukobi između HVO-a i MOS-a u Novom Travniku. Pripadnici MOS-a Prozor povlače se s položaja prema srpskim postrojbama na Kupresu i stacioniraju se u gradu Prozoru. Postrojbe Specijalne policiji HZ HB iz Livna poslane su da primire situaciju u Novom Travniku, ali su na kontrolnoj točki na ulazu u Gornji Vakuf vraćene od muslimanskih vojnika. Istog dana autobus mješovitog sastava vojne policije HZ HB poslan je kao pomoć braniteljima u gradu Jajcu. No, i oni su vraćeni s kontrolne točke na ulazu u Gornji Vakuf, što je za posljedicu imalo pad grada Jajca krajem listopada 1992. i protjerivanje 30 tisuća ljudi. Svi ovi sukobi utjecali su i na situaciju u općini Rama.

Noć neuspjele urote

Pokušaj smirivanja napetosti na zajedničkom sastanku vojnih i civilnih predstavnika Hrvata i Muslimana 21. i 23. listopada 1992. završio je krvavim sukobom, unaprijed isplaniranim. Sve je bilo spremljeno za sukob, muslimanske postrojbe već su se rasporedile po gradu i rovovima oko grada. U vrijeme sastanka o podjeli vlasti, ubijen je hrvatski vojnik Franjo Zadro, u rajonu Zgonovi. Znajući što muslimanske postrojbe i političko vodstvo spremaju, Hrvati su bili spremni. Sve je bilo jasno iz primjera Uskoplja i Novog Travnika. Dodatni znak da Muslimani spremaju urotničku pobunu, bilo je povlačenje vojnika s crte obrane prema Kupresu 21. listopada te neuspjeli pokušaj zaustavljanja dva autobusa muslimanskih vojnika na kontrolnoj točki na Jasenu, na putu Jablanica - Prozor. Muslimanski vojnici postavili su pred kontrolnu točku tešku strojnicu i tako prisilili policiju da ih propusti. Oni su sporednim putem prešli do Uskoplja.

Sastanak predstavnika dvije vojske 23. listopada iznenada je prekinut jer su snage MOS-a napale Crni vrh oko 13 sati i ubile Franju Zadru. Nakon toga u gradu se čula sporadična pucnjava koja se u kasnim poslijepodnevnim satima 23. listopada pretvorila u pravi rat. Žestoke borbe trajale su cijelu noć. Zahvaljujući spremnosti HVO-a i postrojbe HOS-a, Prozor je oslobođen, a već 24. listopada započelo je izvlačenje snaga MOS-a i civila iz Prozora. Hrvatske snage - brigada „Rama“, potpomognuta postrojbom HOS-a koju je predvodio Marinko Beljo, Vojnom policijom i manjim snagama brigade „Kralj Tomislav“ - iznimno brzo ovladale su gradom.

Pobuna muslimanskih ekstremista slomljena je iako su bili dobro raspoređeni po gradu i pružali žestok otpor. Hrvatske snage potpuno su oslobodile grad i okolicu, u granicama općine snage MOS-a povukle su se u sela koja se nalaze u istočnom dijelu općine: Here, Šćipe i Kute, te zauzele položaje HVO-a na Menjiku. Mnogo kuća I gospodarskih zgrada u gradu je oštećeno, a neke su i zapaljene. Poginulo je 5, a ranjeno 18 pripadnika HVO-a. Muslimansko stanovništvo izbjeglo je prema Jablanici, Gornjem Vakufu te selima Here, Kute i Šćipe. Nakon oslobođenja Prozora na vidjelo je izašlo urotničko djelo muslimanskog vodstva i postojanje plana „Beta“ za sukob s HVO-om. U jednoj privatnoj kući u gradu nađena je dobro opremljena tajna muslimanska bolnica, a svi Muslimani su besplatno dobivali lijekove u ljekarnama koje je HVO opskrbljivao i liječili se u bolnicama u Rumbocima i u Splitu.

Pozadina sukoba

Premda muslimanski mediji, službeno političko vodstvo, ali i mediji u Republici Hrvatskoj, pa i neki hrvatski političari, spominju i smatraju sukob u Prozoru početkom hrvatsko-muslimanskog sukoba, pisani akti ipak jasno pokazuju da je sukob u Prozoru bio nastavak jednog šireg sukoba. Incidenti između HVO-a i MOS-a u Novom Travniku 18. listopada imali su utjecaj i na područje okolnih općina, tako i na područje općine Prozor. Gledajući šire, zbog teške situacije oko Jajca gdje su bosanskohercegovački Hrvati imali značajne vojne snage ne samo iz Jajca, nego I drugih krajeva, poglavito iz zone Središnja Bosna, izbijanje sukoba s MOS-om nije bilo u interesu HVO-a pa su ga nastojali izbjeći. Glavni stožer nastojao je ili ojačati prisutnost snaga HVO-a ili spriječiti dolazak pojačanja MOS-a na prostore oko Novog Travnika. Snage HVO-a u Bugojnu stavljene su u pripravnost zbog dogovora s lokalnim MOS-om da jedinice ne šalju izvan područja općine. Zajednički je blokirana prometnica prema Travniku. Napeto stanje bilo je i u Gornjem Vakufu, obadvije vojske bile su u punoj pripravnosti, ali su i dalje zajednički držale punktove.

U Prozoru nije bilo incidenata tih dana, ali je bilo napeto, pogotovo kada su se 21. listopada 1992. pripadnici MOS-a povukli s crte obrane prema Kupresu i stacionirali u dijelovima grada naseljenim većinom Muslimanima. Štoviše, komanda TG-1 MOS-a zapovjedila je slanje pomoći iz Gornjeg Vakufa u Prozor.

Ponašanje Glavnog stožera HVO-a i zapovjedništva brigade „Rama“

Zbog nastale situacije i povlačenja snaga MOS-a s crte prema Kupresu, sav teret obrane pao je na pripadnike brigade „Rama“. Zapovjedništvo brigade tražilo je da se osigura pomoć susjednih općina. Od zapovjedništva Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina, zapovjedništvo brigade „Rama“ dobilo je 20. listopada 1992. zapovijed da prati stanje i nadzire svoje područje, te ne dopusti da ih se isprovocira, zapovjeđeno mu je podići borbenu spremnost na potrebnu razinu. Sukobi u Novom Travniku kulminirali su 21. i 22. listopada. Odnos HVO-a i MOS-a dodatno je pogoršan

21. listopada nakon što je skupina vojnika HVO-a iz Gruda uspjela proći prema središnjoj Bosni. Kad je komanda TG-1 MOS-a dobila obavijest iz Prozora da je vod II. bojne Vojne policije, njih 45 ojačani s 25 vojnika iz interventnog voda brigade „Petar Krešimir IV“, iz Livna upućen u središnju Bosnu, zaustavljeni su na kontrolnoj točki u Gornjem Vakufu. Došlo je do blokade Gornjeg Vakufa iz svih smjerova.

Vraćene postrojbe policije smještene su na Makljen i na branu Hidroelektrane Rama na Mluši. Nakon pregovora napetosti u Gornjem Vakufu su smirene, a na kontrolnim točkama su ponovo postavljeni mješoviti timovi. Operativna zona Sjeverozapadna Hercegovina izvijestila je Glavni stožer HVO-a da se poduzimaju mjere kako bi se „spriječili sukobi HVO-a i MOS-a, posebno u Gornjem Vakufu i Prozoru“.

Aktivnosti komande TG-1 MOS-a

Prema dnevnom izvješću komande TG-1, poslanom u Sarajevo 21. listopada 1992., snage MOS-a iz Prozora tražile su pomoć borbenih jedinica iz susjednih općina. HVO je već zaposjeo Makljen, stanje u gradu je napeto, a snage su raspoređene po zonama. Iz Jablanice je upućena jedna četa prema Prozoru. Sve ostale snage u Jablanici bile su u punoj borbenoj pripravnosti. Zapovjedništvo brigade HVO-a „Herceg Stjepan“ iz Konjica i Jablanice obavijestilo je 22. listopada Operativnu zonu SZ Hercegovina, da su snage MOS-a iz Jablanice provele punu mobilizaciju i zatvorile kontrolnu točku na putu Konjic-Jablanica.

Organizacija pomoći MOS-a u sukobima u Prozoru

Odmah po izbijanju sukoba snage MOS-a 23. listopada 1992. zatražile su vojnu pomoć od susjednih općina. Za organizaciju i slanje pomoći u ime Vrhovne komande Oružanih snaga BiH bio je zadužen Jovan Divjak koji se tih dana nalazio u Konjicu. Istog dana zapovjedio je slanje jednog bataljuna iz Jablanice, a snagama MOS-a u Prozoru zapovjedio je da brane postojeće položaje, do dolaska pomoći kojoj je cilj odbaciti snage HVO-a s teritorija općine Prozor, te da se uspostave kontakti i pregovara sa stožerom HVO-a. Četa MOS-a, koja je bila na povratku s planine Igman, kao i pomoć iz Jablanice nisu stigle, što je zapovjednik Općinskog štaba obrane Jablanica, Salko Zerem, pokušao opravdati bojaznošću da je HVO organizirao obranu na smjeru Jablanica - Prozor, te bi napad na taj smjer prouzročio velike žrtve, u slučaju neuspjeha blokiran bi bio smjer evakuacije ranjenih i civila, a bojao se intervencije snaga HVO-a prema Risovcu i Mostaru. Divjakov pokušaj da uz pomoć Kliškog bataljuna MOS-a iz doline Neretvice omogući dolazak vojnika MOS-a iz Gornjeg Vakufa, preko Solakove Kule, Parsovića, Buturović Polja do Konjica i Jablanice kako bi se uključili u borbe za Prozor, bio je neuspješan jer je veći dio snaga Kliškog bataljuna već bio u Herama, a pripadnici HVO-a blokirali su spomenuti put u području sela Ivanci i Pajići. Nastojanja generala Divjaka završila su smjenom zapovjednika Općinskog štaba Jablanica i pokretanjem odgovornosti protiv zapovjednika Kliškog bataljuna.

Angažman Glavnog stožera HVO-a i Vrhovne komande MOS-a nakon izbijanja sukoba

Nastojanja da se sukob u Prozoru zaustavi počela su odmah nakon njegova izbijanja. Glavni stožer HVO-a naredio je 23. listopada 1992. uspostavu kontakta s MOS-om i dogovor o bezuvjetnom prekidu vatre te da se prekinu pokreti snaga s drugih područja, da se uspostavi primirje i osnuje mješovita skupina za praćenje stanja i razrješenje problema. Istog dana načelnik Štaba Vrhovne komande OS BiH Sefer Halilović obratio se Glavnom stožeru HVO-a, brigadiru Milivoju Petkoviću, I tražio prekid vatre i pregovore. Ponovio je da je izdao zapovijed postrojbama Armije BiH o prekidu sukoba. Glavni stožer HVO-a 24. listopada ponovio je zapovijed o prekidu sukoba. Usprkos ovim nastojanjima Stožera i Štaba, sukob nije spriječen, već je samo pojačan. U napadu na položaje snaga HVO-a na Menjiku 23. listopada, pripadnici MOS-a zauzeli su tu važnu kotu. Zbog iznimnog značenja Menjika za obranu Uzdola i Rame, te stvarne mogućnosti da snage MOS-a s vojnicima pridošlim iz Gornjeg Vakufa, Dobrošina, Voljevca i Konjica izvedu protunapad na područje oko Prozora, HVO je želio vratiti izgubljeni položaj na Menjiku. U tu svrhu, prema odobrenju Glavnog stožera HVO-a, 24./25. listopada poslana je jedna haubica 152 mm na područje Trebiševa i diverzantski vod brigade „Kralj Tomislav“, kako bi djelovali po snagama koje su napadale položaje brigade „Rama“. Postojala je opcija da se oslobodi i prekinuti smjer Gornji Vakuf - Prozor.

Pokušaji protunapada postrojbi MOS-a

Na temelju usmene zapovijedi načelnika Štaba Vrhovne komande Sefera Halilovića, od 25. listopada 1992., zapovjedništvo TG-1 naredilo je pokretanje napada s ciljem da se do 27. listopada iz smjera Hera i Jablanice prodre u Prozor i grad stavi pod nadzor. Slična zapovijed ponovljena je i 28. listopada. Snage MOS-a pokušale su bezuspješno proboj na Makljen 25. listopada iz smjera Gornjeg Vakufa. U jakom protuudaru snage HVO-a 26. listopada ovladale su Menjikom, a snage MOS-a povukle su se u Here, Kute, Šćipe i Pridvorce. Time su borbe oko Prozora završene.

Pokušaj muslimanske propagande da sakrije svoju urotu i plan „Beta“

Krajem listopada borbe prestaju, izbjeglice se pomalo vraćaju, muslimanski zapovjednik Muharem Šabić i muslimanski Radio Sarajevo javljaju o preko 200 poginulih muslimanskih civila u Prozoru koji su napadnuti s 12 tenkova, te o sudjelovanju brigada iz Republike Hrvatske. Započela je prava medijska bitka koja je za cilj imala saprati urotničke namjere muslimanskog vodstva, a za jednu noć Hrvati su postali veći koljači od četnika. Prava je istina da su na muslimanskoj strani poginuli: Selma Topalović (1969.), izbjeglica iz Odžaka, poginula 24., a pokopana 26. listopada; Omer Zukanović iz Prozora, poginuo 24., a pokopan 26. listopada na groblju Mahala u Prozoru; Sefa Plavkušić - Zukanović, poginula 24., pokopana 26. listopada na groblju Mahala; Ema Hodžić i Selmo Polić iz sela Paljike, poginuli 23., a pokopani na groblju Paljike 24. listopada; Huso Kovačević - Kivi iz Prozora, poginuo 26., pokopan 27. listopada na groblju Mahala u Prozoru; Zijad Isak, poginuo u mjestu Polje kod sela Krančići 24. listopada, a pokopan na seoskom groblju u Varvari; Ibrahim Kićin, poginuo na Makljenu, tijelo mu nađeno 2. studenog, pokopan na Makljenu, a poslije je ekshumiran i prenesen na groblje Boljkovac.

Nesretnim slučajem 23. listopada poginuo je Savo Petrović, pravoslavac iz Prozora, a pokopan je 26. listopada u groblju Mahala u Prozoru. Predstavnici muslimanskog vodstva nastojali su uveličati gubitke i štete kako bi što više ocrnili pripadnike HVO-a i hrvatski narod. U dokumentu poslanom iz Stranke demokratske akcije Prozor, „Opštinski štab odbrane, Odbor za povratak legalnih organa i prognanih lica, Prozor – Jablanica“ od 12. ožujka 1993., „Informacijom o situaciji u opštini Prozor prije i poslije brutalne agresije HVO-a i HV-a od 23./24. 10. 1992. godine i položaja muslimanskog naroda u vezi s događajima“, ukupnu štetu su procijenili na nevjerojatnih 42 milijuna njemačkih maraka. Prema tom izvješću zapaljena ili uništena je 101 kuća, 80 trgovina i 45 ugostiteljskih radnji, otuđeno 110 motornih vozila te mnogo druge robe i bijele tehnike.

Prema podacima brigade „Rama“ od 5. studenoga 1992., izgorjelo je nekoliko desetaka kuća, uglavnom kuća iz kojih su napadnute postrojbe HVO-a, stradala je I oštećena župna kuća u Prozoru i zgrada Skupštine općine Prozor, oštećena je i pošta, kuće i ugostiteljski objekti u vlasništvu Hrvata. U borbama su uglavnom oštećene i spaljene kuće koje su korištene za borbu. Sustavnog paljenja nije bilo, premda su mnogi objekti u gradu oštećeni.

Uzdolsko područje i sukob u Prozoru

Sam plan zapovjednika Šabića i muslimanskog vodstva, da započnu sukob u Prozoru, pokazao se strateški promašenim, ali time je područje Uzdola, istočno od Prozora, ostalo bez većih izravnih sukoba, izuzev sela Menjik i Glibe. Tako su većinu svojih snaga Muslimani aktivirali u borbama za Prozor, što je Hrvatima olakšavalo braniti hrvatska sela na području župe Uzdol. Pokušaj grupe od tridesetak muslimanskih vojnika, da se iz smjera Crnog mosta, preko Krančića spoje s muslimanskim borcima u Herama, spriječen je u samom začetku. U mjestu Polje kod Krančića odmah je poginuo Zijad Isak i to je bio razlog da muslimanski vojnici prekinu svoj napad i spajanje s Herama.

Zauzimanje Menjika i Gliba

Brojne muslimanske snage iz Hera, Pridvoraca, Šćipa i Kuta brzo su potisnule (23. listopada) desetak pripadnika HVO-a s crte na Menjiku i iz sela Glibe, koje su hrvatske postrojbe potom oslobodile 26. listopada. U tim borbama ranjen je Marijan Brajko, a pronađen je Josip Glibo iz Gliba kojeg su nekoliko dana prije ubili muslimanski vojnici. Na koti Menjik 28. listopada poginuo je Luka Vidović iz Ljubunaca. Postrojbe HVO-a slomile su urotu MOS-a, a veći dio teritorija općine Rama bio je pod njihovom kontrolom, osim istočnih muslimanskih sela: Here, Kute i Šćipe.

Prekid vatre

Do prekida oružanih sukoba na području Prozora došlo je angažmanom zapovjedništva Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina i Okružnog štaba ABiH iz Zenice. Sastanak predstavnika ABiH i HVO-a održan je u Bugojnu 26. listopada, na kojem je dogovoren „prekid vatre i primirje od 11 h u vremenskom periodu 48 h, tj. do 28. 10. 1992. godine do 11 h“. Dogovoren je osnutak zajedničkih punktova i slanje konvoja za Jajce. Dogovoreno je da se snage HVO-a Prozor povuku s područja Gornjeg Vakufa. Dogovor su u ime HVO-a potpisali ovlašteni predstavnik Operativne zone SZ Hercegovina bojnik Jure Shmidt, zapovjednik brigade „Rama“ Ilija Franjić, zapovjednik brigade „Eugen Kvaternik“ Ivica Lucić i zapovjednik brigade „Ante Starčević“ Zrinko Tokić. U ime Armije BiH potpisali su ga zapovjednik ABiH Gornji Vakuf Fahrudin Agić i zapovjednik ABiH Bugojno Senad Dautović. Na sastancima u Jablanici početkom studenog dogovoren je povratak izbjeglica. Situacija u Prozoru se primirila, ali incidenti su nastavljeni krajem 1992. i početkom 1993., pogotovo u Jablanici i Uskoplju.

Do značajnih pogoršanja odnosa i stvaranja posve suprotnih planova obrane, nakon prvog sukoba u listopadu 1992., dovela je zapovijed Vrhovne komande OS R BiH i Sefera Halilovića koji je uputio naredbu br. 111 zapovjedniku IV. Korpusa ABiH, Arifu Pašaliću, u kojoj se, između ostalog, navodi: „Prema našim saznanjima, na prostoru Jablanice, Konjica, Pazarića, Tarčina, a vjerojatno i drugih mjesta u zoni odgovornosti 4. korpusa, dio kadrova iz Armije BiH, MUP-a i vlasti u potpunosti se stavio u službu ostvarenja velikohrvatske politike kroz potpuno sprovođenje zadataka koje dobivaju od rukovodilaca HZ HB, što direktno utječe na razbijanje naše fronte, borbe za cjelovitu demokratsku Republiku BiH, a posredno i neposredno zbunjuje dio naših pripadnika.“ Prema istoj zapovijedi Arifu Pašaliću naređeno je da hitno stupi u dodir s operativnom grupom „Igman“ (Zulfikara Ališpage Zuke) radi rješavanja navedene problematične političke situacije. Sredinom ožujka 1993. Odlukom Štaba Vrhovne komande OS R BiH, bez ikakve suglasnosti hrvatskoga naroda I predstavnika HVO-a, za predsjednika ratnog predsjedništva triju općina (Jablanica, Konjic i Prozor) imenovan je dr. Safet Ćibo, koji je do rata radio kao liječnik (kirurg ortoped) u Goraždu i Sarajevu. U svom nastupnom obraćanju javnosti, posredstvom radijske postaje Konjic, dr. Ćibo je izjavio: „U Bosni živi samo jedan narod, to su Bosanci, i to Bosanci islamske, pravoslavne i katoličke vjere!“

Prozorski sukob i razotkrivanje politike obrane muslimanskog vodstva i MOS-a

Izazvanim i dobro smišljenim napadom MOS-a na postrojbe HVO-a u Prozoru, muslimanske snage nisu samo izgubile grad i pokrenule veliki broj izbjeglica, nego su razotkrili i svoj famozni plan sukoba s HVO-om („Beta“ plan), te precijenili svoju stvarnu moć u sukobu s brojčano i vojno, tehnički nadmoćnijim HVO-om. Razotkriveno je da sukob u Prozoru nije početak sukoba dviju vojski, Stožera i Štaba, i ne samo dva različita plana obrane dvaju naroda na istom terenu protiv istog neprijatelja, nego da je on dio jednog šireg sukoba koji je i na području Prozora dobro izrežiran, što potvrđuje i izjava Ekrema Hubijara, koji je priveden u zgradu Vojne policije u Prozoru gdje je istražnim organima nakon sukoba, 28. listopada dao izjavu:

 

HRVATSKO VIJEĆE OBRANE

OPĆINSKI STOŽER PROZOR

S I S

Broj: 01-71/92

Prozor: 28. 10. 1992. god.

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

Hubijar /Nune/ Ekrem, rođ. 14. 03. 1972. god. u selu Blace kod Prozora, nakon

izbijanja sukoba između Hrvata i Muslimana priveden u Vojnu policiju, zatim kod

službe sigurnosti daje sljedeću:

I Z J A V U

Uhapšen sam više sela Blace i kod sebe nisam imao naoružanje, a što se tiče sukoba

sa Hrvatima bio sam upoznat da će sukob izbiti na sastanku koji je bio u selu

Blace u srijedu 21. 10. 1992. god., koji je bio u kući Zibe Korman.

Na sastanku su bili, iz Blaca: Ekrem (Juse) Korman, Ramiz (Osmana) Korman,

Ramiz (Selme) Korman, Mujo (Mehe) Korman, Usnija (Mekhe) Korman, Muho (Selme)

Korman, Salem (Selme) Korman, Salko (Nume) Korman, Ekrem (Nume) Hubijar,

Muho (Sulje) Korman iz Pridvoraca, Huso Topić i Alija Topić, iz Hera Salko Hero Kangala,

Osman Hero i Smajo Hero, iz Voljevca Bedro Milanović, komandant u Voljevcu,

Paraga iz Vakufa i još petorica njegovih iz beretki, Eniz Hujdur, komandant iz Kuta,

iz Šćipa Čolak Sabit, Rasim Pilav sa Crnog mosta, sa Kranjčića Motika Ahmet i Zaim,

iz Donje Vasti Čorbadžić Šefko, Zijo i Dževad i neki Enes sa Luga, a iz Prozora su bili

Mustafa Hero, načelnik štaba, Emrić Alija i Zečić Mujo.

Alija Emrić je vodio zapisnik, a Mustafa Hero je vodio sastanak.

Mustafa Hero je govorio kako će doći do sukoba između Hrvata i Muslimana, kako

smo mi Armija BiH i da će čaršijom vladati Muslimani, da će nam pomoć doći od Parage

oko 500 vojnika, iz Konjica oko 1000 vojnika i da će stići teško naoružanje i sukob

će biti u petak.

Pridvorci su zaduženi za Menjik, Voljevac i Boljkovac za Crni vrh i Goline, G. Vakuf

za Makljen, Here, Kute i Šćipe za Uzdol i Juriće, Krančići su zaduženi za D. Vast,

Rasim Pilav za Periće i Krančiće, a Lug i ostala mjesta da pomognu Prozoru.                                                                                 

Izjavu uzeli: Franjo Križanac/Danko Juričić                     Izjavu dao: Ekrem Hubijar

 

 Izvor: Knjiga “U sjeni križa” - mr. don Željko Marić