Neistraženi Uzdol - drugi dio

  • Napisao/la  RP
Neistraženi Uzdol - drugi dio

Šimunova biografija i obitelj Karnić

Šimun je rođen 23. listopada 1800. u Donjoj Vasti. Sutradan ga je krstio Augustin Jerković iz Pokrajčića; kum mu je bio Vito Zovko iz Goranaca koji je prebivao u najmu u Šćipama pa je uzeo novo prezime Markić. I prije sinovljeve tragedije obitelj Antuna i Marije doživjela je pravu kataklizmu. Antun, koji je bio kratke pameti, imao je velikih problema s ondašnjom turskom vlasti.

Njegovu zaručnicu Mariju Čurčić, nekoć Džaltić, kako svjedoči njezina sestra Jela, potvorio je Meša Duranović jer je navodno rekla da će se poturčiti. Zbog toga su je ispitivali po sudovima od Prozora do Travnika. Njezin je otac vidio mnogo muke da ju spasi uz pomoć bega Dugalića. Nedugo po Šimunovu rođenju kuća im je u Donjoj Vasti izgorjela te su se preselili u Skoplje. Tu je Antun boravio kao najamnik u selu Odžak, a sin Šimun nastavio je očev zanat. Fratri su ga otkupili iz najma uz mnogo muke i poslali u školu u Ugarsku.

Šime je uzeo redovničko ime fra Pacifikus. Kasnije, zbog nepoznatih razloga, Šime je počeo javno tvrditi da nije kršten, da je obrezanik, da nije sin Antuna nego velikoga Kara-bega Pase te da mu je ime Kara Selim-beg. Što je on tvrdio i kako se sve završilo svjedoči nam dokument iz franjevačkoga arhiva u Fojnici.

Teško je čitljiv pa u transkripciji donosim dio koji sam uspio dešifrirati:

Ovdie svidočanstvo kršetnja Šime sina Antuna Karnića iz Dogne Vasti, ramske župe, koji hoda po naimu i turskih koza čuva, koga P. Mi ??? za ljubav primiste, odhraniste i u sv. Red metnuste pod imenom fra Pacifikus na svoj vrat u Ungariu na studia poslaste. Koji kad se najide, zaboravise svoje prvašenje potribe, poče u svojoj budalastoj pameti ne samo misliti, nego i očito govoriti da je sin nekakva velika Kara-bega Pasše, da nije kršten da je circumciso (obrezan) da je između Turaka od krstjana ukraden da je on Turčin i da mu je ime Kara Selim Beg… Zat kao sin Pasanski tj. Beg bi darovan od Sesara Dobroga našeg dobročinioca, pomračnom tamnicom dok je živ... 1825.

Pretražujući dalje po franjevačkim arhivima, pronašao sam pravni postupak kojim fratri dokazuju da je Šimo kršten. U tome postupku, koji je veoma važan za uzdolsku povijest, za doseljenja u ovaj kraj, pronašao sam ne samo svjedočanstva o krštenju nego i obiteljski list iz onoga vremena, što potvrđuje da postoje stare ramske matice.

Izvjesnica obitelji Karnić

Na temelju obiteljske izvjesnice zaključuje se da je obitelj Karnić doselila iz okolice Raktina na Ošljane (Krančiće) u pretposljednjemu desetljeću 18. stoljeća. Doselili su Šimin otac Antun i njegova supruga Marija Čurčić, nekoć Džaltić, iz Sovića te njegov brat Josip sa ženom Elianom Tokić iz Rakitna. Doselio je i Franjo Karnić sa ženom Marom Bošnjak, zatim Petar Karnić, sin Josipov, sa ženom Ružom Markotić. Već su 1800. godine Antun i Marija s obitelji u Donjoj Vasti najamnici u begova Dugalića.

Svjedočanstvo Jele Džaltić

Vrlo je vrijedno svjedočanstvo Šimine tetke Jele o njegovu krštenju. Osim spoznaje o još jednome fratru iz Donje Vasti i teškoj sudbini obitelji Karnić koja je dalje selila i do Vareša, svjedočanstva o ovoj obitelji potvrđuju da su neke obitelji na područje Uzdola doselile gotovo stotinu godina prije nego što tvrdi Filipović. Druga je važna spoznaja kako je bilo doseljavanja radi preživljavanja u imućnijih begovskih obitelji te čestih promjena prezimena, a tu su i indicije o postojanju stare ramske matice. Dokumenti vezani za postupak dokazivanja Šimunova krštenja bacaju novo svjetlo na ovaj dio ramske

povijesti razbijajući pogrješne tvrdnje što su mnogima koji pišu o Rami još uvijek često i jedino polazište. Svjedočanstva o obitelji Karnić dovode u pitanje temeljne postavke srpskoga povjesničara Milenka Filipovića (usp. Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik LXIX,

Nijemi svjedoci – zavjetni grobovi

Nigdje u ramskome kraju nema toliko zavjetnih grobova kao na području župe Uzdol, posebice u naselju Krančića gdje su četiri zavjetna groba: dva na Matijašu, jedan na Troglavu i jedan u Pandinu Docu. U Donjoj Vasti nalaze se dva zavjetna groba, jedan u Križanovicama, a drugi u Purićevini. U naselju Ljubunci tri su zavjetna groba: svećenički grob na Vrdolu, Tetin grob i grob ispod Gliba o kojemu je vrlo malo podataka. Dva su dosada još nerazjašnjena zavjetna groba, jedan se nalazi u Ljubuncima u Gornjim Brajkama, a drugi je, i jedini u groblju, grob Mladena Anića u Banjalučici.

Grob ispod Gliba

Luca Brajko ispripovjedila mi je 2007. godine da se nedaleko od Gliba, na nizbrdici ispod nove ceste, nalazi križ na grobu te da su tu ubijeni svećenici iz „manastira“ sa Šćita. Tražeći zajedno sa župnikom, prvi ga put nisam uspio pronaći. Ponovno sam tražio da nam Luca pobliže objasni. Uz dosta muke, grob s lijepim kamenim križem pronašao sam ispod jedne bukve. Zamolili smo stručnu osobu da otkopa grob. Pronašli smo kostur. Iz njegova položaja očito je da je imao vezane ruke iza leđa te da je nasilno ubijen. Uzeli smo uzorke kako bismo napravili DNK analizu. Govorio sam fratrima na Šćitu o ovome grobu i indicijama koje bi mogle pomoći da konačno otkrijemo grob fra Julijana Jurkovića i fra Viktora Sliškovića, ali nisu pokazali osobito zanimanje. Nadam se da ću uspjeti pronaći srodnike ubijenih fratara i poslati na utvrđenje identiteta.

Grob u Banjalučici još je intrigantniji. Naime još su živi oni koji su pokopali ubijenoga i podigli mu spomenik s natpisom: svećenik Mladen Anić. Pokušao sam u crkvenim spisima i popisima pronaći ime toga svećenika, ali nisam uspio. Vjerojatno je riječ o franjevačkome bogoslovu jer je već imao habit. Naime u listopadu 1945. godine ubili su ga partizani, a pokopali su ga Luka Ivanko i njegov brat. Kasnije je načinjen grob s križem i već spomenutim natpisom.

Prirodne blagodati uzdolskoga kraja

Prirodni položaj Uzdola, koji je smješten istočno od Prozora na raskrižju starih putova i vodorazdjelnici jadranskoga i crnomorskoga slijeva te uz planinski vijenac koji ide od Ivan-planine do Kupreških vrata, u mnogome je odredio život ovdašnjih stanovnika.

Prirodni fenomen „Gospino vrelo“ na Menjiku

U zaseoku Glibe, koji se nalazi na putu Prozor – Gorača, nedaleko od samoga naselja u blizini puta nalazi se izvor koji narod naziva Gospino vrilo ili Crno i(li) Bilo vrilo. Nije poznato zašto se zove Gospino vrilo. Specifičan zemljopisni položaj ovoga izvora omogućuje zanimljiv fenomen – može teći i prema jadranskome i prema crnomorskome slijevu; otud mu i naziv Crno i (li) Bijelo.

Crno jezero

Vrlo zanimljivo jezero, koje je mnogima nepoznato, nalazi se u šumovitoj nizbrdici na lokaciji Donja Bukva, iza Bilnih kuća; zbog boje vode starina ga naziva Crnim jezerom. Njegova je površina pedeset kvadratnih metara i nikad ne mijenja vodostaj. Pristup ovomu području otežan je zbog neprikladna položaja, a od posljednjega rata i zbog miniranoga terena.

Kanjon i rijeka Volujak s pritocima

Volujak ili Volujšćica uz Ramu je najintrigantnija rijeka ne samo zbog dužine toka nego i zbog pritoka i kanjona. Osim mnoštva pritoka (Rike, Blazinke, Sovčice, Studenice, Homatlijskoga potoka, Došćićkoga potok, Klečkoga te Uzdoljskoga potoka ili Banjica) ova je rijeka posebna i po tome što je gotovo jedino sačuvano stanište potočne pastrve i raka, a njezini su kanjoni stanište raznovrsnoga ukrasnog bilja, divljih pčela, divokoza, orlova i sokolova te zimovalište za divljač.

 Mnogi ne znaju da Volujak po prirodi nije ponornica, ali zahvaljujući ljudskoj domišljatosti u kasno ljeto to često postaje. I danas ova rijeka i njezin kanjon privlače mnoge, ponajviše one koji su zainteresirani za eksploataciju električne energije. Litice kanjona idealne su za razvoj alpinističkih i speleoloških športova. Osim divnih vodopada Došćićkoga potoka, zanimljiv je fenomen pećina na Sedlaru, nedaleko od Čelica, iz koje u kišne dane prosuklja silna voda, dok je u suho doba nema. Volujak je sa svojim kanjonom najprivlačnija prirodna blagodat ne samo za Uzdol nego i za čitavu Ramu i golem je neiskorišteni turistički potencijal.

mr.sc. don  Željko Marić

na vrh članka