Splitski vikar zorno je slušao mladićevu priču o detaljima posjeta Zadru. - Znači, predmet koji si pronašao doista je bio zlatni rog Taurusa i sad je vraćen gdje pripada! Tvoja donacija vjerojatno će pokrenuti početak restauracije kipa?
Plutajući na leđima u moru, mladić je bio nešto mirniji i opušteniji nego dan ranije na plaži u Splitu. Održavao se na površini vode ne mrdajući ničim osim grudima koje su u usporenom ritmu disanja uranjale, a potom izranjale iz vode. Predvečerje je proveo u internet klubu. Nakon provjere elektronske pošte, odabrao je stranicu za pretraživanje. Zainteresiran kustosovim hipotezama, želio je proširiti znanje o kultu Mitre.
U crkvi svetog Šimuna gledao je u srebrnozlatnu škrinju na oltaru u kojoj se čuvaju svečeve relikvije. - Ova škrinja je najistaknutije i najvažnije djelo cjelokupnog zadarskog zlatarstva čija vrijednost, umjetnička i kulturno-povijesna, seže izvan granica Dalmacije.
Ostatak popodneva proveo je na plaži, pokušavajući se opustiti i uživati u moru i suncu, no nije mu uspijevalo. Mučile su ga misli i dvojbe oko toga je li Nikša Juras izravni potomak Mišete Jurasa koji je nekad davno, sudeći po pričama koje je čuo, prevario njegovog pretka. Ako jest, žalio je što je susret i razgovor s njim završio tek tako. Možda se prevara odigrala upravo na način kako se i njemu pokušalo podvaliti.
Po završetku ljetnih radova na planini – više je to bio mali obiteljski izlet u prirodu, gdje se prikupljala ljetina za kravicu koju su mladićevi roditelji držali, više zbog navike i običaja nego li zbog stvarne potrebe - mladić je ponovno otišao promatrati ramski krajolik sa Šikotine grude.
Mladić je pažljivo slušao, razmišljajući o produhovljenosti, mudrosti i pjesničkoj naravi pradjeda Ive. U cijeloj priči o precima i zlatnom teletu, detalji smrti njegovog prapradjeda Jure ostali su mu posve nejasni.