Ramski običaji - Sv. Antun Padovanski
- Napisao/la RP
Sveti Ante (13. lipnja) je najomiljeniji svetac kod katoličkog puka u Bosni i Hercegovini, pa tako i u Rami. Ramljaci su hodočastili svetom Anti na Gračac ili na Pidriš. Prva hodočašća koja djeca upamte u Rami jesu upravo hodočašća svetom Anti. Sveti Ante je zaštitnik djece pa bi majke zavjetovale djecu u neko od ovih prošteništa. Najviše prosjaka bivalo je na ovaj blagdan. Istančan osjećaj za potrebe siromašnih stoljećima se izražavao i u Rami preko darova u Kruh sv. Anti. Darivanje siromaha bilo je vezano uz zavjete i karitativnu djelatnost Kruha sv. Ante.
Uz blagdan Svetoga Ante bili su upamćeni i prvi plodovi: ošlame i jabuke. U davna vremena nije bilo druge mogućnosti da bi se pojela voćka nego čekati da sazrije negdje u Rami. Najbolje ošlame su bile u Donjoj Rami, u Trišćanima, na Kućanima i u Neretvici. Na Pidrišu bi donosili ošlame iz Bugojna pa se čulo uzvikivanje prodavača: Ošlamka, bugojka! Rijetko bi netko imao vagu ili mali kantar kojim bi mjerio, nego se mjerilo loncem od jedne oke (1 oka = 5/4 kg).
Djevojke i momci bi se posebno naburečili kad bi išli na Gračac ili na Pidriš. Mnogi su prve cipele u životu obuli za ovaj blagdan. Ne bi trebalo zaboraviti i jednu praksu koja je bila prisutna u čitavoj Rami kada se više kilometara pješačilo do crkve. Cipele su s početka imali samo oni iz dobrostojećih obitelji.
U siromašnijim obiteljima mijenjali su se tko će nedjeljom kmisi pa bi tako jedne cipele bile na dvoje ili troje u obitelji. Računalo se da bi jedne cipele trebale trajati više godina. Stoga bi misari išli nedjeljom s gumenim opancima ili čizmama gotovo do same crkve, a onda bi se preobuli tako što bi opanke ostavili u kakav žbun ili na neko skrovito mjesto dok se ne vrate od crkve, gdje bi se ponovno preobuli.
Djeca koja bi se ranije vraćala iz crkve kući znala su više puta praviti šale skrivajući opanke momcima i djevojkama koji bi ih po povratku s teškom mukom pronašli.
RPortal/Rama.co.ba