Još od davnina, iz priča naših starih, koji su zbog raznih razloga išli u Rami susjedne krajeve, zima je bila na posebnom mjestu u njima. Išlo se preko Ljubuše ili Paklina. Prostorom surovim i u ljetnim mjesecima, a o zimi da i ne govorimo.
Sjeverno od Prozora nalazi se planina Crni Vrh. Njegov najviši vrh, Dila, s visinom od 1134 m., administrativna je granica između ramske i uskopaljske općine, odnosno između Hercegovačko neretvanske i Srednjobosanske županije.
Vran planina, osim po legendi o Mijatu Tomiću i Divi Grabovčevoj, javnosti je poznata i po stvarnim pričama i događajima onih koji su, noseći duhan na leđima iz Hercegovine u Bosnu, pokušavali nešto zaraditi za svoju obitelj.
Spominjanje Vran planine, većinu podsjeća na Divu Grabovčevu i Kedžaru, lokalitet gdje je, prema legendi ubijena, a i pokopana. Od davnina, na Kedžaru su hodočastile brojne generacije vjernika, i jedini način dolaska na Divin grob, bilo je višesatno pješačenje.
Bez obzira koliko imali planova i želje da ih realizirate, stvarnost često bude drukčija i planove u boljem slučaju odgodi za neko drugo, bolje vrijeme. Rijetki su oni na koje nisu utjecala događanja s koronavirusom i poremetila im planove.
Na spomen Vran planine i Kedžare, većina pomisli na Divu Grabovčevu i njezin grob na Kedžari na koji se od davnina hodočastilo. Do izgradnje makadamskog puta koji s Blidinja, preko Kedžare vodi prema Rami, na Kedžaru se moglo doći jedino pješice.