Vrijeme donosi i odnosi, stara je poslovica koja uvijek vrijedi. Ono što je ne tako davno bilo teško i zamisliti, sad nam je postalo “novo normalno”. Htjeli mi to priznati ili ne, pandemija je utjecala na sve segmente života i svakodnevice. Dok smo prošle godine bili pod strogim mjerama i lockdown-om, ova je, barem u tome pogledu ipak podnošljivija.
Iako je protekli tjedan donio toplinu i prave proljetne temperature, kraj veljače, podsjetio nas je na staru izreku, veljača – prevrtača.
Upoznaj kraj u kojem živiš, na prvi pogled, malo čudan prijedlog? Za mnoge vjerojatno da. Ipak, kad se malo bolje razmisli, prijedlog je na mjestu. Odemo negdje daleko od kuće i divimo se tuđem krajoliku i načinu kako ga se predstavlja posjetitelju. Iako smo, kao rijetko koji kraj okruženi planinama i relativno netaknutom prirodom, samo rijetki mogu reći da poznaju Ramu. Razloga za to ima cijeli niz, ali, ipak, to nije izgovor da se stvari ne bi mijenjale.
Kako vrijeme prolazi, tako u zaborav padaju ljudi i događaji iz ne tako davne prošlosti. Vrijeme Domovinskog rata na ramskom prostoru, bilo je potpuna suprotnost sadašnjem. Ljudi su se držali zajedno i borili se za zajedničku stvar – za opstojnost na pradjedovskim ognjištima.
Ne tako davno, prije tridesetak godina sela su bila puna života, a obiteljske kuće bile su „pune“ djece. Niti Zvirnjača nije bila u tome iznimka. A onda je je došao rat i sve ono što on nosi sa sobom. Dječju viku, igru i galamu zamijenili su neki drugi zvuci…
Ponekad, da bi se bolje i jasnije vidjelo, potrebno je odmaknuti se i iz daljine pogledati. Ovih dana, Ramsko jezero, uokvireno snježnom bjelinom i kontrastima, ima posebnu ljepotu, i uvjereni smo da je fotografirano stotine, ako ne i tisuće puta. Ipak, većina fotografija nastane na mjestima gdje je pristup lagan i odakle „svi“ fotografiraju.