Ramljaci pokopani u groblju Log pod Mangartom
- Napisao/la RP
Atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda kojega je prije 110 godina izvršio Gavrilo Princip, bio je povod za početak Prvoga svjetskog rata. Kroz ćetiri godine rata stradali su milijuni ljudi, to stradanje, nažalost, nije zaobišlo niti Ramu.
Brojni mladići unovačeni su i odvedeni na ratišta gdje ih je veliki broj ostavio svoje živote. Mnogi se i danas vode kao nestali, a neki od njih pokopani su u Sloveniji, u groblju Log pod Mangartom.
Prije nekoliko godina pisao sam o poznatom vojničkom groblju iz Prvog svjetskog rata koje leži u seocetu Log pod Mangartom, udaljenom desetak kilometara od mirnog slovenskog gradića Bovec. To kratko izvješće donosim ovdje u cjelini s imenima, prezimenima poginulih vojnika iz Rame, a leže u ovom groblju.
U Logu pod Mangartom, idiličnom slovenskom seocetu, koji leži u tajnovitoj tišini na podnožju visokog Rombona, nalazi se «najljepše i najbolje očuvano groblje» sočanske fronte (1915-1918), kako to zapisa ljubljanski profesor Vinko Avsenak, koji se godinama bavio poviješću I. svjetskog rata, posebno opet bitkama koje su se odvijale na zapadnoj fronti, ulaskom Italije u rat protiv Austrougarske u svibnju 1915. Log pod Mangartom nalazi se oko 20 km udaljen od talijanskog Tarvisia (prelaz Predel) i 10 km od Bovca mirnog gradića na zapadu Slovenije.
Prvi put posjetio sam groblje u Logu početkom lipnja 2005. skupa s najbližom rodbinom, a posljednji, peti put 17. lipnja 2017. godine. Godinama sam tražio i konačno našao grob svoga djeda Jure Metera-Jeličića, koji je poginuo početkom kolovoza 1917. godine na sočanskoj fronti kao vojnik austrougarske carevine.
Trećeg rujna 2007. popisao sam imena i prezimena hrvatskih vojnika koji su se borili i poginuli za Monarhiju i cara Franju i pokopani u ovom groblju podno planine Rombona, na kojoj su mnogi od njih i pali. Nabrojio sam i 78 nišana koji su u proljeće 2007. zamijenili željezne križeve posađene tridesetih godina prošlog stoljeća iznad grobova svih palih vojnika bez razlike na vjeru i naciju.
Ovdje nije mjesto da opisujem bitke na Soči i stradanja Hrvata, uglavnom iz Bosne i Hercegovine, koji su pripadali IV bosanskohercegovačkom puku (regimenti). To bi iziskivalo puno vremena i prostora. Napisao sam, još neobjavljenu kraću studiju o stradanjima Hrvata na sočanskoj fronti sa središnjom temom Groblje pod Mangartom.
U bitkama na Soči, u jedanaest ofenziva, nastradalo je 507.100 austrougarskih i 594.000 talijanskih vojnika. Malom broju zna se za ime, grob i groblje. Kako su pričali slučajno preživjeli suborci, mnogi su umirali po nekoliko puta, jer su mrtve raznosile granate na sve strane i u njima ništili svaki ljudski lik. Naime, događalo se da je mrtvim i ranjenim vojnicima pristup bio nedostupan i onda kada se na borbenim mjestima nitko više nije micao. Ranjenici su umirali bespomoćno u najvećim mukama, a raskomadani leševi ležali su danima na suncu ili zaleđeni u dubokom snijegu Alpi. Tako je i moj djed Jure sahranjen tek četvrti dan nakon pogibije. Koliko je među ovim ogromnim brojem palih, ranjenih, nestalih i zarobljenih bilo Hrvata teško je reći. Sigurno je da su bili na prvim crtama i da su masovno ginuli.
Samo 16. rujna 1916. na obroncima Rombona poginuo je veliki broj austrougarskih vojnika (na talijanskoj strani žrtve su bile veće), a njih 64 sahranjena su na groblju u Logu pod Mangartom. Od njih 64 bilo je 39 Hrvata koji su pripadali IV. bosanskohercegovačkom puku.
Ni na listi sahranjenih u Logu, koja mi je bila dostupna, niti na popisu s križeva za neke poginule vojnike nije jasno tko su i odakle su. Do sigurnih podataka može se doći samo kopanjem po bečkim vojnim arhivima, u knjigama umrlih pojedinh župa i u arhivskim zapisima pojedinih pukova.
Prema podacima do kojih sam došao, u Logu pod Mangartom od svibnja 1915. do konca 1917. pokopano je oko 160 Hrvata, većinom iz Hercegovine, Duvna, Kupresa, Bugojna i Rame, koji su bili pripadnici IV. bosanskohercegovačkog puka.
Ovdje donosim popis Hrvata iz Rame koji su pali na Rombonu i sahranjeni u Logu pod Mangartom:
(broj groba)
1. Babić Stipo r.1884. p.05.08.1917. Šlimac (500)
2. Ćališ Ilija r.1894. p.11.11.1916. Podbor (409)
3. Kelava Pavo r.1891. p.16.09.1916. Tošćanica (371)
4. Markić Ilija p.13.09.1916. Zvirnjača (322)
5. Matijašević Vinko r.1891. p.16.09.1916. Prozor (370)
6. Meter Jure r.1880. p.09.08.1917. Podbor (501)
7. Oreč Andrija r.1885. p.10.12.1916. Orašac (445)
8. Perić Ivan p.10.12.1916. Jaklići (393)
9. Pajić Marijan p.25.12.1916. Šćipe (421)
10. Šimunović Mato r. 1887. p.06.07.1917. Meopotočje (490)
U ovom groblju pod Mangartom sahranjeno je i šest muslimana (Bošnjaka) iz Rame koji su poginuli u borbama na Soči kao pripadnici jedinica 3. bosansko-hercegovačke regimente (puka).
1. Velagić Ramo (Ramiz) r. 1882. p. 16.09.1916. Slatina (351)
2. Balić Ibro r.1880. p. 17.09.1916. Kranjčići (354)
3. Bašić Alija p. 16.09.1916. Kopčići (356)
4. Pračić Hasan r.1882. p. 19.01.1917. Orašac (430)
5. Kaltak Ahmet r. 1892.? p. 14.06.1917. Duge (482)
6.Glavuškić Hamid p. 21.08.1917. Kranjčići (510)
Niže navedeni vojnici iz Rame, poginuli na sočanskoj fronti, nisu sahranjeni u Logu. Grobovi im se nalaze na drugim grobljima ili su nepoznati:
Ime mjesto pogibije dan pogibije mjesto rođenja
Andričić Mijo Polovnik 24.10.1917. Orašac
Batista Anton 21.03.1917. Trišćani
Bulaja Nikola Čukla/Ravelnik 01.-10.05.1916. Prozor
Čuljak Jakov Vršič 24.10.1917. Ploča
Džalto Nikola Pl. Zagreben 13.12.1916. Ustirama
Franjušić Petar 13.12.1916. Lapsunj
Kaladžić Ivo Čukla/Ravelnik 01.-10.05.1916. Kopčići
Oreč Mirko Vršič 24.-26.10.1917. Višnjani
Šarčević Mijo Polovnik 24.10.1917. Rumboci
Žutić Stipo Vršič/Polovnik 29.10.1917. Rumboci
Oni i mnogi drugi leže daleko od Rame. Zaboravljeni i napušteni. Ipak, oni se nalaze u našem rodoslovlju. Od njihove krvi i mesa živimo mi danas. Barem ih se sjetimo ovih dana kada ćemo obilaziti groblja i paliti svijeće u spomen na naše preminule, kada ih već ne možemo ili nećemo posjetiti na groblju na kojemu leže više od stotinu godina.
Anto Jeličić