Fotoreportaža: Ravašnica – između ljepote i povijesti

Spomen ploča poginulima Davidu i Marku Brajko Spomen ploča poginulima Davidu i Marku Brajko

Iznad Ravanjskog polja, poput prirodnog stražara koji budno promatra prostor od Ravanjskih vrata na zapadu do Bokševice na istoku, uzdiže se Ravašnica. Iako njezina konfiguracija terena ne opravdava u potpunosti naziv planine, ovaj prostor predstavlja prirodno podnožje i sastavni dio masiva Raduše te jedan od najljepših vidikovaca Gornje Rame.

Uspon prema Ravašnici i njezinoj najpoznatijoj točki, koti Straža na 1.528 metara nadmorske visine, ne spada među zahtjevne planinarske pothvate. Ipak, ovom stazom rijetko prolaze izletnici i planinari. Razlog nije težina uspona, nego činjenica da je upravo ovaj prostor tijekom ratnih godina bio jedno od najizloženijih područja bojišnice.

Povratak na mjesto na kojem su se prije tridesetak godina svakodnevno vodile borbe teško je usporediti s današnjim prizorima. Priroda je tijekom godina prekrila mnoge tragove rata, no sjećanje i dalje čuvaju spomen-obilježja poginulim braniteljima, ostaci rovova i zemunica te upozorenja na zaostale mine. Da nema tih nijemih svjedoka prošlosti, bilo bi gotovo nemoguće povjerovati da se na ovom danas mirnom planinskom prostranstvu nekada odlučivalo o životu i smrti.

Kako se uspon nastavlja, tako se pred posjetiteljima otvaraju sve ljepši prizori. Pogled na Gornju Ramu i Ramsko jezero postaje sve impresivniji, a dolaskom na oko 1.300 metara nadmorske visine iznenada se otvara panorama Ravanjskog polja. Kroz njega se poput duge sive crte proteže asfaltna cesta koja presijeca krajolik i na trenutak narušava njegov prirodni sklad.

Pred sam dolazak na kotu Straža vidici postaju još spektakularniji. Na zapadu se pruža širok prostor od Ravanjskih vrata prema Cincaru koji se nazire u daljini, dok sam vrh nagrađuje posjetitelje pogledom na gotovo sve strane svijeta. Na horizontu se nižu Idovac, Vran, Čvrsnica, Crnovrh, Malovan i Stožer, stvarajući jedinstvenu planinsku panoramu koja ostavlja bez daha.

Unatoč prirodnim ljepotama koje skriva, Ravašnica i dalje zahtijeva oprez. Zbog mogućnosti nailaska na minski sumnjiva područja, planinarima se preporučuje kretanje isključivo makadamskim putem izgrađenim tijekom ratnih godina za potrebe obrane, kojim se može doći gotovo do same kote Straža. Posebno se upozorava da se ne prolaze ispred nekadašnjih crtam obrane.

Ravašnica je danas mjesto na kojem se susreću prirodna ljepota i povijesno sjećanje – planina koja svojim pogledima oduševljava, ali i podsjeća na cijenu mira koji danas uživamo.

na vrh članka