Foto: Zima na Ravašnici

Foto: Zima na Ravašnici

Iako joj konfiguracija terena većim dijelom ne opravdava naziv, kao stražar, nadvila se iznad Ravanjskog polja i dominira prostorom od Ravanjskih vrata na zapadu do Bokševice na istoku. Naravno, riječ je o Ravašnici koja je prirodno "podnožje“ i sastavni dio planine Raduše.

Uspon na Ravašnicu i kotu Straža relativno je lagan, ali rijetki se usude krenuti gore, jer je cijeli ovaj prostor bio u zoni ratnih djelovanja, posebno kota Straža – 1528 mnv.

Kada nema snijega, uspon u prosjeku traje 40-ak minuta i nije osobito težak., tek toliko da se tijelo prilagodi na prirodno okruženje i čist planinski zrak.

Uspon zimi, kad je pod snijegom, posebna je priča. Često se dogodi da snijeg nošen vjetrom i magla jako otežavaju kretanje, ali i orijentaciju. S obzirom na dostupnost današnje tehnologije, snalaženje u prostoru, znatno je olakšano.

Doći nakon više od trideset godina na mjesto gdje se svakodnevno ginulo ili možda u boljem slučaju na mjesto gdje je glava svakodnevno bila "u torbi“,  i pokušati ga usporediti s "onom“ Ravašnicom, jednostavno je nemoguće.

Da nema spomen-obilježja poginulim vojnicima, ostataka zemunica, rovova i upozorenja na zaostale mine, danas bi se moglo reći se takvo nešto nije niti događalo. Vrijeme i priroda učinili su svoje…

Približavanjem koti Straža, sve više se otvara pogled prema zapadu na široki prostor  od Ravanjskih vrata do Cincara koji se nazire u daljini. Dolaskom na samu kotu, otvara se pogled na sve strane, od idovca na sjeveroistoku, preko Vrana i Čvrsnice na jugu, Crnovrha na jugozapadu, Malovana i Stožera na zapadu.

Unatoč ljepoti koju ovaj prostor skriva, svima koji se odluče uspeti na Ravašnicu, zbog njihove sigurnosti, preporučujemo da se "drže" makadamskog puta koji je izgrađen za potrebe obrane, i  kojim mogu doći u neposrednu blizinu kote Straža. Također upozorenje da ne idu ispred nekadašnjih crta obrane.

na vrh članka