Foto/video: Spuštanje u carstvo leda i hladnoće

Glavni „izvori“ na planini bile su lokve, koje su doslovno značile život. Ljudi su bili prisiljeni snalaziti se na sve moguće načine i vodu tražiti gdje god su mogli. Nekada davno, u toj potrazi, našli su špilje u kojima kroz cijelu godinu vladaju snijeg i led. Iako ih je bilo više, vjerojatno zbog toga što je najveća, špilja Propala postala je najpoznatija. Zbog potrebe za vodom, ljudi su bili prisiljeni spuštati se u unutrašnjost špilje, vaditi snijeg i led, otapati ih na suncu i dobivati prijeko potrebnu vodu. Polovicom prošloga stoljeća, led iz Propale nošen je i u Prozor gdje se koristio za proizvodnju sladoleda.

Ono što se zna o Propali temelji se na legendama i ništa nije dokazano.  Prema nekim pretpostavkama, Propala je u izravnoj vezi s izvorom Krupić ispod Matinih stina na južnoj obali Ramskog jezera, koji je i najznačajnija pritoka rijeke Rame.

Iako se Propala nalazi na relativno teško dostupnom mjestu, na njenom okolnom terenu, vidljiv je utjecaj čovjeka i “civilizacije”. Želimo li sačuvati ovakve fenomene, moramo se prema njima odnositi na adekvatan način.

Živimo u vremenu brzog protoka informacija, dostupnosti tehnolgija i njihove primjene. Žaleći potvrditi ili demantirati priče o Propali, proteklog vikenda, konačno se ostvarilo ono što je već odavno planirano.

Članovi Speloološkog društva “Mijatovi dvori” iz Tomislavgrada: Josip Marković, Ivan Baković - Baka, Ivan Bebek, Mate Radoš, Mario Sučić, Mirela Stojić, Ivan Soldo, spustili su se u Propalu i odradili prvo istraživanje njezine unutrašnjosti.

Ono što je tijekom prvog spuštanja barem donekle istraženo, prema svemu sudeći u suprotnosti je od starih priča, ali konkretan zaključak ostavit ćemo do novog istraživanja i potvrda pretpostavki.

Članovi speleološkog društva napisali su svoje viđenje prvog spuštanja u Propalu.

Ulaz u jamu izgleda impresivno. Opremamo i spuštamo se u ne baš ugodnu prvu vertikalu, naime spuštamo se dvadesetak metara na gomilu snijega i nabacanih grana koje čine pravi mali labirnit, koji je neugodan za prolazak, jer je sklizak, a svakim novim korakom između greda propadne se kroz snijeg.

U istočnom kutu ulazne vertikale se nalazi mali skok od sedam metara koji se odmah zatvara, ali prema sjeverozapadu se otvara pravi doživljaj snježnice. Naime, odmah po ulazu u vertikalu se spušta niz veliku santu leda, onaj čisti "plavi led" kako se kaže.

I tako nekih 25 metara. Poseban doživljaj, ne baš tako čest.

U jednom dijelu niz stijenu led pravi prave male prekrasne ledene saljeve koji nas prate sve do dna jame, gdje nas je i pod nogama dočekala ogromna količina leda.

Jama ide dalje petnaestak metara ukoso niz led, gdje završava sa skokom od pet metara, i čepom od snijega, tako da nismo sigurni da joj je tu kraj.

Dakle, prema speleološkom nacrtu, oko šezdeset metara dubine, što je čini definitivno najdubljom na Vranu, s mogućnošću daljnjeg napretka.

U jami smo pronašli i malu skupinu kornjaša, nama ne baš poznatih, pa je lako moguće da je neka nova vrsta, a što ćemo uskoro saznati.

U videoprilogu možete pogledati kako je sve to izgledalo i uživo.