Upoznajte Marka Metera, najmlađeg kuhara u BiH

Priča je ovo o najmlađem kuharu iz Rame, a sigurni smo i u BiH i šire.

Dolazi iz mnogobrojne obitelji

Marko ima 13 godina, ide u sedmi razred OŠ fra Jeronima Vladića. Rođen je u mnogobrojnoj obitelji, šesti je po redu i najmlađi sin Lucije i Nenada Metera iz Podbora. Mama nam otkriva kako je Marko uvijek gledao kako ona radi u kuhinji i tako upijao sve vještine kuhanja.

Ova ponosna i vrijedna mama šestorice sinova sve je morala sama. Cijela kuća bila je na njoj, jer treba priznati, nije lako jednoj ženi sa njih sedam muškaraca. A onda je stigla pomoć. Mali Marko je prvi put iznenadio roditelje s pitom i to kad je imao devet godina i tako pokazao mami da više nije sama u kuhinji.

Prvu pitu napravio s devet godina

Ovaj dječak ispričao nam je kako je napravio prvu pitu:

"S devet godina napravio sam prvu pitu. Bilo mi je to jako zanimljivo. Roditelji su otišli na livadu kupiti sijeno, a ja sam ih odlučio iznenaditi pitom. Rekao sam roditeljima da imam puno učiti  i tako ostao kući.“

Naravno, roditelji su bili jako iznenađeni.  Kaže Marko nisu vjerovali da je on to sam napravio. Njegova je mama tad od radosti zaplakala.

Tako je Marko krenuo, gotovo svakodnevno, razvijati svoje kuharske vještine. Njegove kolače kušali su i nastavnici u školi. Za rođendan svome razredniku je napravio tortu. Naravno da pohvale nisu izostale, kao ni podrška njegovih prijatelja u školi. Da u školi postoji predmet kuhanje, sigurno bi rekao da mu je to najdraži predmet, zato iskreno priznaje da je to tjelesni.

Braća zbijaju šale s njim, ali pojedu sve što god napravi

Budući da ima petoricu braće, otkriva nam kako često zbijaju šale na njegov račun, ali ne osvrće se Marko na to, kaže: "Zezaju me, a sve mi pojedu što god napravim.“

Nije teško pogoditi što Marko želi biti kad poraste, a zašto želi biti kuhar odgovara:

"Volim biti kuhar, zabavno je, a i korisno.“

Mobitel mu služi za recepte, a ne igrice

Od tate kroz razgovor saznajemo da Marko mobitel ne koristi za igrice kao današnja djeca, nego vrijeme na njemu provodi vrijeme tražeći recepte.

U kuhinji smo odmah uočili mikser, o njemu nam Marko priča: „Djed mi je kupio mikser jer mu uvijek nešto napravim, kiflice, palačinke ili kolač, zato se i odlučio darovati mi ga za rođendan.“

Marku kuhanje nije šala. Ozbiljno pristupa tome poslu. U to smo se uvjerili vidjevši prostoriju u kojoj čuva sve potrepštine za kuhanje.

Markovi roditelji ponosi

Ovi uzorni roditelji utkali su u Marka prave životne vrijednosti. Pored radišnosti nije izostala ni njegova zahvalnost svima koji mu nabavljaju sve potrebno za kuhanje, a to su nevjeste, braća i roditelji. Simpatično će Marko: „Zahvaljujem im, samo tako neka nastave, a ja ću im i dalje kuhati.“

Roditelji su prezadovoljni Markovim kuharskim umijećem. Tata Nenad priznaje da mu je malo čudno i nezgodno bilo vidjeti muškarca u kuhinji. On cijeli život vojnik, a sin sad u kuhinji. Ne ide jedno s drugim. U šali veli: "Jednom sam čak rekao da smo ga možda zamijenili u bolnici.“

Nastavlja tata Nenad i priča kako je uvijek sinovima govorio da se žene kako bi mu nevjeste mogle praviti kolače.

"A sad su mi se kolači popeli na vrh glave! Svaki dan Marko novi kolače pravi“- veli Nenad.

Sve pohvale našem Marku. Jednog dana uvjereni smo da će Marko u Ramu donijeti prvu Michelinovu zvijezdicu za kuhanje.

Zahvaljujemo roditeljima i Marku što su podijelili ovu lijepu priču s nama.

A vi, dragi čitatelji, kad budete u dilemi koga nazvati i naručiti kolač, kiflice ili pitu, nemojte dvojiti, nazovite našeg Marka i naručite kod njega.

Uvjeravamo vas da se nećete pokajati. Mi smo se uvjerili, a uvjerite se i vi.

Božana Nikolić