Predstavljamo: Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit

Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u nekadašnjem samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, sagrađena 1857. godine. U etnografskom muzeju na Šćitu predstavljen je život stanovnika ramskoga kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava stambene kulture.

Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost - proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi. Tu je i fratarska samostanska ćelija - soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu - porodice životinja u punoj životnoj formi.

Opće karakteristike muzeja

Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit na Šćitu otvoren je u obnovljenoj samostanskoj zgradi 2007. godine u povodu obilježavanja dva posebno značajna jubileja za katolički puk Rame - 450 godina od smrti ramskih mučenika i 150 godina od povratka franjevaca na Šćit. Za ovaj kulturni događaj, izuzetnog značaja za Ramljake - katolike, zasluga prvenstveno pripada fra Mati Topiću koji je, obnašajući dužnost gvardijana Franjevačkog samostana Rama-Šćit, na taj način uspio realizirati svoju viziju vezanu za očuvanje kulturne baštine zavičaja, njezinu adekvatnu muzeološku prezentaciju, kao i obnovu i stavljanje u funkciju urušene zgrade staroga šćitskog samostana. Naravno, tu zamisao teško bi mogao provesti u djelo da nije naišao na podršku i nesebičnu pomoć suradnika, svojih župljana, brojnih drugih Ramljaka i drugih ljudi dobre volje, kao i financijsku potporu Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, te Vlade Republike Hrvatske.

Po sadržaju stalnog postava, čiji su pojedini segmenti dopunjavani u vrijeme koje je uslijedilo nakon otvaranja, Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit je zavičajni muzej s izlošcima iz etnografske i prirodnjačke zbirke. Opravdano se može reći da je on zavičajni muzej i po tome što su izloške, kao i predmete u zbirkama, u velikoj većini donirali sami Ramljaci podarivši sačuvane uspomene na pretke i minulo doba, te predmete koje su sami izradili po ugledu na tradicionalne oblike i donedavna ih koristili svakodnevno.

Dok je u okviru šćitskoga samostana nekompletna etnografska zbirka egzistirala već od ranije i etnografski postav iz dotadašnjeg fundusa posjetiteljima bio dostupan već od 2003. godine, za prirodnjački postav materijal je sakupljen tek tijekom priprema za otvaranje Muzeja u namjenski renoviranoj staroj zgradi šćitskoga samostana. Za otvaranje Muzeja Franjevačkog samostana Rama-Šćit 2007. godine, kulturno-obrazovne institucije koja je za kratko vrijeme postala omiljena turistička destinacija, osim rada na prikupljanju eksponata kako za prirodnjački tako i etnografski postav, bilo je potrebno taj cjelokupan materijal pripremiti za izlaganje, osmisliti koncepciju postava, te, što je bilo ne manje zahtjevno, obaviti rekonstrukciju urušene zgrade šćitskoga samostana koju je s ramskim pukom izgradio fra Pavao Vuičić, negdašnji gvardijan, davne 1857. godine. Već samo ozvučenje postava zvucima iz prirode i tipičnim ramskim melosom bilo je izazov, danas se može reći vrijedan truda pošto je stvoren zaista impresivan ugođaj.

Zgrada Muzeja, stamen spomenik sraslosti franjevaca sa Ramom i odanosti ramskog katoličkog puka franjevcima, svojevrstan je svjedok stradanja i patnji Ramljaka i njihovih fratara, nadasve svjedok njihova opstanka unatoč teškoj i bespoštednoj životnoj borbi koja im je bila usud stoljećima. Nakon prvobitne namjene, kada je bila dom i rezidencija franjevaca, kao i samostanska škola, pa su joj potom desetljećima bile nametnute neke druge funkcije i od nje ostala samo ruševina, danas ova jedinstvena građevina ponovo sja kao dragulj unutar pitoresknog franjevačkog kompleksa na Šćitu.

Ovo zdanje, jedino takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, oblikom katnica izdužene pravokutne osnove i četvorostrešna daščana krova sa interijerom adaptiranim za potrebe stalnog muzejskog postava, ima 830 četvornih metara izložbenog prostora koji se proteže kroz četiri etaže. Za etno-postav iskorištena je najdonja etaža djelomično ukopana u kosinu terena i k tome gotovo u cjelini i dvije više etaže. U četvrtu etažu, tj. potkrovlje s vidljivim masivnim gredama krovne konstrukcije, smješten je prirodnjački postav u kome je promovirana fauna i flora ramskoga kraja, s tim da su za neke fotografije ovog postava iskorištene i zidne plohe stubišta kojim se komunicira od druge do četvrte razine zgrade.

Kroz glavni ulaz u Muzej, uz koji su postavljene dvije ploče s natpisima (jedna sa upisanom godinom kada je objekt sagrađen, druga, recentnog postanka, s godinom kada je objekt obnovljen), dolazi se u etažu iznad podrumske prostorije. Nasuprot ulaznim vratima u središnjem dijelu ove etaže započinje stubište kojim se komunicira od postava na drugoj i trećoj razini do postava u četvrtoj razini. Dijelu postava smještenom u podrumskom prostoru pristup je omogućen unutrašnjim bočno smještenim kamenim stubama, kao i kroz vanjska ulazna vrata koja postoje u fasadi zgrade okrenutoj prema nižem terenu odnosno jezeru.

Sadržaj muzeja

U Etnografskom postavu, koji sadrži približno 1200 eksponata, predstavljeni su tradicionalni život i kultura Hrvata-katolika u Rami, gorskom kraju opasanom masivima Čvrsnice, Vrana, Ljubuše i Raduše. U ovom tematski osmišljenom stalnom postavu, eksponatima što potječu poglavito iz Gornje, Srednje i Donje Rame, te s doljansko-sovićko-risovačkog prostora, uglavnom su predočene tradicionalne vrednote ramske materijalne kulture 19. i 20.  soljeća.

Za taj vremenski period originalnim predmetima utilitarne namjene, fotografijama i legendama predočeni su: gospodarstvo, gospodarski objekti, gospodarski alat, oruđa i naprave, prijevozna sredstva za prijenos dobara, stambena kultura, nošnja, seoski obrti, te tekstilna radinost, kao i neki drugi vidovi domaće kućne radinosti. Eksponati, svjedoci življenja hrvatskog puka Rame u krajnje skromnim uvjetima, većinom su rukotvorine samoukih seljana, od kojih su tek neki postali specijalizirani obrtnici.

Njihovo umijeće ponajprije se temeljilo na iskustvima prenošenim s koljena na koljeno. Izlošci, pretežno izrađeni od tekstilnih sirovina, drveta, zemlje ili metala, ukomponirani su u raspoloživi prostor tako da se prepliću segmenti s prizorima djelatnosti i svakodnevice Ramljaka sa segmentima skupina tematski povezanih jedinki postavljenim u slobodnom prostoru ili u klasičnim muzejskim hitrinama. Kao što je i inače uobičajeno u muzejima, zastakljene vitrine rezervirane su za komplete nošnji i još neki tekstilni materijal.

Eksponati ovog postava dokaz su dinarskih korijena tradicionalne kulture ramskoga kraja i čvrstih kulturnih spona ovoga kraja sa susjednim područjima kako Bosne tako i Hercegovine. Među njima posebno su interesantni izlošci tradicionalne odjeće s manje ili više izraženim specifičnim, tj. lokalnim obilježjima, koji Ramkinje i Ramljake čine prepoznatljivim i na prostoru dinarskog tradicionalnog kulturnog areala.

I za neke druge prezentirane eksponate što su po tipu isti na cijelom dinarskom prostoru, također se može reći da su postali posebnost vrletne i donedavna u prometnom pogledu izolirane Rame po tome što su u svakodnevnom životu u njoj vrlo dugo korišteni, duže nego u većini drugih sredina kulturnog areala gdje su poodavno pali u zaborav.

RPortal/Rama.co.ba