Ono što se dogodilo na današnji dan prije 82 godine, ostat će zauvijek zapisano u ramsku povijest kao "uvod" u stradanje koje je uslijedilo nepuna tri mjeseca kasnije. 13. srpanj 1942. godine usječen je duboko u sjećanja još uvijek živućih svjedoka kao i u povijest stradanja Rame i Ramljaka.
Malo poslije ponoći otvorena je minobacačka vatra po Zvirnjači, na koju su branitelji snažno uzvratili po srpskom uporištu Ravno pa je napad prestao sat vremena kasnije. Na put Rosoje - Zvirnjača otvarana je tenkovska vatra iz Ravnog, na automobil branitelja koji se spuštao u Zvirnjaču.
U Donjem Mušiću zamijećeni su pokreti srpskih tenkova.. Na Idovcu u minskom polju u potrazi za neprijateljem teško je ranjen Tomo Balta iz Jaklića, rana je vrlo teška, dva gelera od mine još mu se nalaze u glavi, prevezen je u KBC Split.
Godine prolaze i kako se čini sa sobom donose zaborav na ono što se dogodilo na današnji dan prije dvadesettri godina u Jurićima. Ovaj događaj još je jedan primjer dvostrukih kriterija koje primjenjuju Sud i Tužiteljstvo. Imena sudionika su bila poznata nekoliko dana nakon ubojstava u Jurićima, ali kako to biva kada su hratske žrtve u pitanju, zbog “nedostatka dokaza” istraga je obustavljena.
U ranim jutarnjim satima srpske snage granatiraju položaje branitelja na Ravašnici i Zvirnjači, a poslije toga pokušavaju pješački prodor iz smjera Donjeg Ravnog, što branitelji onemogućavaju jakom topničkom vatrom po Ravnom i Ravanjskim vratima. U toj akciji ranjen je zapovjednik Anđelić, zvani Doktor.
Poslijepodne u Ramu su stigli doktori iz Splita, ravnatelj KBC-a Firule dr. Goran Dodig i dr. Ante Petričević. Bolnica u Rumbocima funkcionira odlično, za što treba zahvaliti dr. Jozi Ivančeviću, dr. Bošku Škori, dr. Mariju Budimiru, dr. Hrvoju Gardavskom, dr. Ljilji Džolan i dr. Katici Nikolić.