Za desetak dana, navršit će se 337 obljetnica selidbe/bijega Ramljaka u Cetinsku krajinu. O tome odlasku, puno puta se raspravljalo, oslanjajući se pritom češće na narodnu pjesmu i predaju nego na povijesne dokumente. O tristotoj obljetnici prisilnog odlaska franjevaca i puka iz Rame održan je na Šćitu povijesno-teološki simpozij 4. i 5. rujna 1987. godine.

Kada su franjevci polovicom mjeseca listopada 1687., otišli iz Rame, nisu je se željeli potpuno odreći. Mislili su se ponovno vratiti kad nastanu bolja vremena. Zato su se svugdje i u Splitu i u Sinju nazivali ramskim fratrima. A sve do 1703. godine, gvardijan tih fratara nazivao se ramskim. Te godine morali su se odreći toga naslova, jer je bilo uzakonjeno da dalmatinski fratri gube pravo na župe koje se nalaze preko granice u turskoj Bosni. Tada su župe ramskog samostana potpale pod fojnički samostan, jer je ovaj samostan morao platiti i dugove Kasum-begu iz Kasapovića kod Travnika, što su mu dugovali ramski fratri, kako stoji u Liberr archivalis u Šibeniku, čiji se prijepis čuva u fojničkom arhivu.

Posljednjih godina svjedoci smo pokušaja revizije i izmjene povijesti skoro na dnevnoj bazi. Uz nezaintersiranost za događaje iz prošlosti, posebno među mlađom populacijom, mediji odigravaju bitnu ulogu u tome i "stvaraju“ neku novu povijest. Stotinu puta izrečena laž postaje istina...