Na današnji dan 1765. godine

Fratri su primijetili nadarenost dječaka i primili ga u samostan. U franjevački red stupa 25. travnja 1706. godine, a godinu dana potom prelazi u Makarsku na studij filozofije. Kao izvrsna učenika, poglavari ga šalju u Perugiu na filozofsko-teološko usavršavanje, gdje je 22. rujna 1714. godine zaređen za svećenika. Kao mladi svećenik postaje profesor filozofije u Firenzi, Šibeniku i Budimu.

Kad je 1735. godine prostrana provincija Bosna Srebrena podijeljena na tri manje provincije, fra Jeronim postaje prvi provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Zbog uzornog života, razboritosti i okretnosti bio je četiri puta generalni vizitator. Najveći dio svoga života proveo je u Sinju, gdje umire 10. prosinca 1765. godine. Pokopan je u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske.

Fra Jeronim je volio Sinj i njegovu Gospu. Godine 1748. nabavlja za Gospinu Priliku srebreni okvir koji je resi do dana današnjega. Nakon drugog provincijalstva ostaje u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske i po župama Sinjskog kraja razvija veliku duhovnu djelatnost. Želio je i radio na tome da žitelje Sinja i Cetine što bolje pouči u kršćanskom življenju i vjerskim istinama, da iskorijeni poganluke i poroke, da rasplamsa u njima zdravu ljubav prema Bogu i Čudotvornoj Gospi Sinjskoj (usp. K. Kosor, Apostoli Gospe Sinjske, Sinj,1987. str. 14).

Povijesni dokumenti svjedoče da je fra Jeronim bio najveći propovjednik koji je živio i propovijedao u Sinju. Napisao je preko tisuću katehetskih propovijedi i više stotina propovijedi u čast Blažene Djevice Marije. U tri velika sveska objavio je 292 propovijedi, a u rukopisu je ostao daleko veći broj propovijedi. Među sačuvanim propovijedima u sinjskom samostanu ima desetak izrečenih na Veliku Gospu u Sinju.

O ovom velikanu pisali su mnogi: fra Petar Filipović, fra Josip Glunčević, fra Stjepan Zlatović, fra Šimun Milinović, fra Ivan Marković, fra Petar Bačić, fra Ante Crnica, fra Stanko Petrov fra Karlo Balić, fra Karlo Jurišić i mnogi drugi.

Svi oni o njemu govore kao o čovjeku velike energije i staloženosti. Kao profesor i starješina čitav se život bavio i književnim radom. Pisao je djela i pjesme za širu kršćansku prosvjetu i pobožnost, ali je pisao i filozofsko-teološka znanstvena djela.

Prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler (1882. – 1918.), na početku svoje službe priredio je svoje izdanje fra Jeronimovog životnog djela pod naslovom: Propoviedi o nauku kršćanskomu od O. Jeronima Filipovića, franjevca iz Rame u osam knjiga za osam godišta, i tako su vjernici Vrhbosanske nadbiskupije, a ne samo oni, čitali i slušali tumačenje vjerskih istina onako kako ih je obradio fra Jeronim.

Bio je i ostao velikan franjevačkog samostana u Sinju, jedan od najučenijih fratara svoga doba, a sigurno najbolji propovjednik koji je propovijedao u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Povijest o njemu nije rekla posljednju riječ, nadamo se da će doći netko i ispraviti taj propust.

Fra Mirko Marić                                                                                                                                                                                                                                                                                                           ferata.hr