Dogodilo se na današnji dan 1993. godine
- Napisao/la RP
Godine prolaze i kako se čini sa sobom donose zaborav na ono što se dogodilo na današnji dan prije dvadesettri godina u Jurićima. Ovaj događaj još je jedan primjer dvostrukih kriterija koje primjenjuju Sud i Tužiteljstvo. Imena sudionika su bila poznata nekoliko dana nakon ubojstava u Jurićima, ali kako to biva kada su hratske žrtve u pitanju, zbog “nedostatka dokaza” istraga je obustavljena.
Dok za neke postoji i zapovjedna odgovornost, u slučaju Envera Buze, tadašnjeg zapovjednika Prozorskog bataljuna, takav pojam jednostavno ne postoji. Čak štoviše, spomenuti je nagrađen! Enver Buza nalazi na čelu Zavoda za geodeziju i kartografiju Federacije BiH umjesto u zatvoru. Kako stvari sada izgledaju, netko je "pretplaćen" da bude dežurna žrtva, a svi drugi su zločinci... Uz ratni zločin u Jurićima, spomenuti Buza, uz Sefera Halilovića, najodgovorniji je za zločin počinjen na Uzdolu 14. rujna 1993. godine.
Prije dvadesettri godine, 18. lipnja u jutarnjim satima, koristeći neku čudnu "opuštenost" ali i naivnost pripadnika HVO-a, pripadnici tzv. A. BiH iz Hera upadaju u zaselak Jurići i pri tome ubijaju djecu i starce.
“Na rubu sela, tik uz šumu, nalazila se kuća Ante Kneževića kojoj su zločinci prišli neopaženo. S ruba dvorišta pucaju po kući, po fasadi, po prozorima i vratima, o čemu svjedoče rupe na njima i čahure metaka iz automatske puške. Nitko ne pruža otpor, jedan od zločinaca upada u kuću, naglo ulazi u jednu sobu i na kauču zatiče brata i sestru koji su tu spavali. Čahure metaka iz automatske puške potvrđuju da se pucalo iz blizine. Ubijen je sedamnaestogodišnji Josip (Ante) Knježević, rođen 1976. godine. Pokošen je rafalom s vrata spavaće sobe. Njegova sestra Marina, rođena 1979. godine, potrčala je prema ranjenom bratu, pri čemu je na nju ispaljen rafal i njena je njena utroba doslovce raznesena. Pogođena je sa šest metaka i umrla je na putu prema Ratnoj bolnici u Rumbocima.
Marina i Josip Knježević
Druga je skupina terorista najprije pucala po kući Anice Jurić-Vidović, rođene 1905. godine. Pošto nije bilo nikakvog otpora upadaju u kuću gdje zatiču staricu. Ubili su je u sobi iz automatskog oružja. U njena leđa ispucan je rafal, a jedan metak pogodio ju je u grlo.
Ovaj zločin utvrdila je i komisija UNPROFOR-a. Napravljena je fotodokumentacija i crteži na licu mjesta, a liječnici su pregledali tijela ubijenih civila. O tome su napisali svoje izvješće".
Nakon nekoliko sati borbe, pripadnici HVO-a, pod svoju kontrolu vratili su Juriće. U toj borbi poginuo je i vojnik Robert Marić, pripadnik Protudiverzantskog voda "Bata".
Robert Marić
Iz Šifriranog Dnevnika "Pozorskog bataljuna" vidljivo je puno toga, pa tako i određene stvari, naredbe, kao I imena onih koji su sudjelovali u napadu na Juriće, od zapovjednika akcije do onih koji su sudjelovali u samom napadu.
Izvor: Knjiga “Zločin s pečatom” autora Ivice Mlivončića