Roman "Taurus" - dvadeseti dio

Začudio se kad je doznao da je datum stvaranja Mitre iz stijene dvadeset petog prosinca, kad kršćani katolici proslavljaju Božić, odnosno rođenje Kristovo.

U tom kultu postojala je pričest koja se zvala mitreum, a otud valjda i naziv mitra za biskupsku kapu. Svetište kulta, mitrej, uglavnom se, potpuno ili djelomično, izrađivalo pod zemljom, često u prirodnim spiljama.

Nasuprot ulazu nalazio bi se glavni oltar i motiv svetišta s prikazom žrtvovanja svetog   bika - Taurusa. Zaključio je da je žrtvenik mitreja zasigurno bio onaj veliki kamen iz priče kojeg su Pero i Jure orući pronašli i iskopali. Nešto kasnije, zavaljen u pletenu stolicu na terasi ispred hotela „Zadar“, pio je točeno pivo iz krigle, gledajući i slušajući hotelski band koji ga je svakom novom pjesmom iznova oduševljavao.

- Sjajan repertoar! - pomislio je. To su bili trenuci tijekom kojih je bio posve zaboravio na događaje posljednjih dana koji su ga doveli u taj grad. Kad je ponoć već prošla, krenuo je prema autu, iz kojeg je uzeo vreću za spavanje. Noć je proveo u razmišljanju, na vreći prostrtoj na plaži, promatrajući nebo i pučinu mora I slušajući šum valova koji je djelovao smirujuće.

- Tko bi rekao da je zlatni kip iz priče sačuvan do danas! Sve mi ovo izgleda kao neki film. Takav rasplet događaja nemoguće je i zamisliti. Kao da je sve vodila i događajima upravljala neka viša sila. Braća Juras su po očevoj smrti vjerojatno razdijelila bogatu ostavštinu.

Sin koji je unovčio zlatni kip mogao je pokrenuti vlastiti obrt i radnju pod imenom koje mu je donijelo znatan profit i mogućnost osamostaljenja. Otud ime radnje u Splitu koje se, mada modificirano, sačuvalo do danas! Da nije bilo tog imena, vjerojatno nikada ne bih doznao sve ovo. Odatle me je Nikša uputio na toranj svetog Duje, gdje sam sreo vikara koji me je pozvao na susret i pokazao mi kroniku i matice župe, što je bio trag ka drugim izvorima informacija koje su se vezale jedna za drugu, kreirajući daljnji slijed događaja.

Ipak, prije svih događaja u Dalmaciji, otkud ideja da se spuštam niz Šikotinu grudu, gdje sam pronašao zlatni rog? Ne, to je doista moralo biti vođeno nečim! - zaključio je. - Postojanje provincijskih rimskih radionica i talionica na prostorima Bosne, o kojima je govorio kustos, vjerojatno potvrđuju i crni kamenčići u Gajiću - prisjećao se.

Tu je kao dijete najčešće igrao nogomet na maloj zaravni koja ni po čemu ne odaje dojam da je prirodna, nego je očito vještački načinjena u velikoj nizbrdici.

Sa svih strana okružena je hrastovom šumom, a sa istoka sljubljena s njivom Pločice na kojoj je, prema priči, pronađen kip. Crno kamenje nepravilnih oblika s glatkom glazurom, koje se može naći samo tu (nakupio ga je jednom prilikom pune džepove), sliči fragmentima lave. Zasigurno je to šljaka iz talionica u kojima su mogli biti izrađeni kipovi za mitrej Otac, koji je u usmenoj predaji ostao zapamćen kao mjesto neznabožačkog hrama.

Brojna rudišta po Bosni na kojim se u prošlosti tragalo za zlatom potvrđuje i jedno od najjužnijih sela u Rami, Slatina, koja se u prošlosti, upravo zbog rudnih nalazišta tog plemenitog metala, zvala Zlatina. Prema pretpostavci kustosa, lokacija mitreja Otac bila je negdje na pola puta između Konjica i Jajca, gdje su također otkriveni mitreji. Tragom nalazišta zlatnog nakita iz rimskog doba, on je vršio istraživačko promatranje u Uskoplju. Bio je dosta blizu.

Zašto ga nikakav trag nije odveo u Prozor? Možda zato što na tom prostoru nije bilo nekih značajnijih arheoloških istraživanja. Neka manja su rađena u Varvari, na izvoru rijeke Rame, gdje su otkrivene zidine rimskog naselja i ostaci, pretpostavlja se, bazilikalne crkve svete Barbare. Zašto tragovi pronađenih termi, hipokausta, kolektora te uporabnih predmeta I novčića arheolozima nisu bili dovoljan razlog da nastave istraživanja?

Bi li ona potvrdila pretpostavku ramskog istraživača i spisatelja, njegovog profesora, da je to naselje bilo mjesto municipija, odnosno grada s gradskom samoupravom, po čemu je Rama bila važno usputno mjesto prema Saloni i lukama na Jadranskom moru gdje su isluženi rimski vojnici dobivali posjede i nastanjivali se? Povoljan položaj Rame na tim važnim prometnicama bio je razlogom naseljavanja i uspješnog razvitka, tako da je njezino pučanstvo vremenom utemeljilo samoupravnu ramsku zajednicu

Res publica Rama koja je, združena s rimskim gospodarima iz prvobitnog logora, izrasla u grad. Glavna zaštita zajednice bio je rimski tabor smješten na Šćitu, istaknutoj koti s koje su vojnici imali dobar pregled Gornje Rame. Mjesto je dobilo ime po rimskoj legiji Scythae, zvanoj Skitska, koja je tu boravila. Taj latinski naziv u svom punom obliku danas se koristi za riječ kosa za košnju u engleskom jeziku, što, opet, ima logike s njezinom borbenošću na bojnom polju.

Iz morfologije imena izvodi se zaključak da je malo imena na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine koja počinju tim suglasničkim skupinama. Slično ime nosi i selo u istočnom dijelu Rame - Šćipe. Mladić je to povezao s činjenicom da ime mjesta u kojem je pronađen zlatni kip također ima sličnosti glede te neobične suglasničke morfologije riječi.

Ako je glavni municipij bio u Varvari, glavni tabor na Šćitu, onda su Gmići mogli biti izdvojeni promatrački tabor koji je, uz pomoć vatre noću i nečim reflektirajućim danju, s Makljena slao signale o sigurnosnim prilikama i značajnijim kretanjima na širem prostoru prema istoku i jugu, budući da sa zapadnog Makljena nema prepreka optičkoj vidljivosti tih lokacija. Semantički, riječ upravo upućuje na to: g'mica - g'micare odnosi se na svjetlucanje, odnosno signale.

- Da je kustos, tragom ostataka rimskog naselja u Varvari, i došao u Ramu, opet bi bio daleko od stvarnog nalazišta u Pločicama na Gmićima - mislio je – jer, prema priči koju je čuo, Pero i Jure su odmah po pronalasku kipa zlatnog teleta cijelo nalazište zaravnali, zadrljali i zasijali žitom.

Uskoro nakon toga uslijedile su tragedije s jedne strane i muk pronalazača s druge pa je tolike godine sve ostalo tajnom. Jedini putokaz svemu bila je legenda o zlatnom teletu koju više slabo tko pamti i spominje. Ako su hipoteze kustosa točne, onda u Pločicama leže i ostali zlatni kipovi prikaza tauroktonije za koje Pero i Jure nisu znali niti tragali za njima, a među kojima je, nesumnjivo, najmarkantniji kip moćnog boga Mitre. Je li njegov predak Jure, nakon skrnavljenja svetišta i žrtvenog bika kojim je trgovao, navukao na se Mitrin bijes i njegovo prokletstvo, uz zadovoljštinu njegovim, Šikotinim i Jurasovim životima?! Kako je Pero uspio izbjeći prokletstvo?

Možda je on, nakon povratka iz Duvna, svoju polovicu kipa vratio u mitrej te tako ostao pošteđen?

Ako je tako, onda je u mitreju opet sve na broju osim, naravno, polovice kipa u riznici muzeja. To je silno bogatstvo skriveno u mračnim grudima zemlje! – stresao se, ovaj put, od pomisli i spoznaje što bi sve donio nastavak potrage za tim blagom. Treba li reći kustosu za lokaciju nalazišta? – pitao se, dvoumeći se do dugo u noć - Sve analize potvrdile su da je dio statue koji ste donijeli izvoran i ostaje samo da se, ukoliko se slažete, dogovorimo o otkupu predmeta?

- Naravno! - rekao je mladić. - Sve što predložite prihvatit ću kao poštenu ponudu.

- Jeste li suglasni da ga otkupimo po težini i cijeni starog zlata kao što je muzej nekad davno otkupio I statuu kojoj ovaj dio pripada, mada znamo da arheološki i umjetnički vrijedi mnogo više?!

- Slažem se! - potvrdio je mladić.

- Sto sedamdeset sedam grama težine, četrdeset pet kuna po gramu, to je... zaokružit ćemo u vašu korist... osam tisuća kuna! - izračunao je kustos.

- Pošteno! - pružio je mladić ruku u znak pogodbe. I prije nego što je novac bio u njegovim rukama, njegove misli milovale su gitaru u splitskom music shopu. Nakon kraćeg premišljanja, izbrojio je pola novca i, duboko uzdahnuvši, pružio ga kustosu.

- Ovo je moj prilog za restauraciju kipa. Spominjali ste da trebate donatore.

- Iskreno zahvaljujem - bio je ugodno iznenađen kustos - sve detalje sporazuma o otkupu i Vašoj donaciji završit ćemo u uredu. To treba ostati dokumentirano za arhiv muzeja - rekao je zadovoljno.

Nastavit će se…