Reljef – Atraktivni prirodni resurs za razvoj turizma - drugi dio

  • Napisao/la  RP
Reljef – Atraktivni prirodni resurs za razvoj turizma - drugi dio

1.1.1.2. Egzogeni krški reljefni oblici

 ̶  ponikve su zastupljene u velikom broju, a zapadni dio Općine pripada i boginjavom kršu, s uglavnom karličastim ponikvama koje su zbog plodnosti brižljivo ograđene suhozidima i iskorištene u poljodjelske svrhe, a u nekima postoje i izvori vode koji su dragocjeni za život na kršu, više u povijesti, a manje danas. Ponikve po svom nastanku mogu biti normalne i urušne, čiji je nastanak i oblik vezan za tektonsku razmrvljenost i litološke značajke terena. Atraktivna je urušna (stjenovita) ponikva – Ledenica ili Samograd smještena istočno od najvišeg vrha Općine, Idovca (1955 m nadmorske visine), na planini Raduši, na nadmorskoj visini od oko 1650 m. Ponikva je nastala na sjecištu rasjeda i dijaklaza, te zbog topljenja vapnenca i potresa se urušila u dubinu oko 25 m s promjerom oko 75 m, a na čijem dnu zatrpanim vapnencem, izvire voda koja ima uvijek istu temperaturu, i redovito se i danas  posjećuje na putu prema Idovcu ili silaženjem s njega (sl.8).

Sl.9. Tombolo ili primošten Šćit (strelice) u obliku gitare – Ramsko jezero

Indeks razvedenosti prema uporabljenoj metodi za računanje razvedenosti otoka, iznosi oko 2,1. To znači da je stvarna dužina obale Ramskog jezera oko 2,1 puta veća od dužine opsega kruga čija je površina identična Ramskom jezeru. Tijekom epohe miocen točnije srednjeg i gornjeg miocena (od oko 17 – 5 milijuna godina) oko 60 km² površine Općine bilo je pod slatkovodnim jezerom, a čije ostatke možemo zorno vidjeti u jezerskim (lakustrijskim) terasama na kosi Mejdan sjeverozapadno od naselja Prozor. Ima ih više i jako su lijepo izražene, a nastale su kao posljedica spuštanja erozijskog bazisa miocenskog tektonskog jezera.

1.1.3. Fosilni glacijalni tip reljefa

1.1.3.1. Akumulacijski fosilni glacijalni tip reljefa

Na sjevernim i sjeveroistočnim obroncima Vran planine nalazimo akumulacijski fosilni glacijalni reljefni oblik – morene. Vranske morene se prema mjestu taloženja i obliku ubrajaju u završne morene, a naslanjaju se na krški reljef, uz Trebiševo i Rudo polje. To su jedne od najniže spuštenih i reprezentativnih predstavnika završnih morena u Bosni i Hercegovini koje završavaju na oko 1220 m, a akumulirane su tijekom posljednje oledbe u wurmu, i građene su od manjih valutica, ali i eratičkih blokova teških više desetaka kilograma (sl.10). U blizini su i egzarazijski vranski glacijalni fosilni oblici – cirkovi i valovi koji administrativno dijele općine Tomislavgrad i Prozor-Rama. Manje količine morenskog materijala nalazimo i na sjeveroistočnim obroncima Idovca, a glaciofluvijalni oblici su zastupljeni na Crnome Vrhu (oko 1400 m) sjeverno od naselja Prozor i u južnom dijelu samog naselja Prozor (oko 730 m), koji je donesen iz planina Skupine Vranice, sjeveroistočno od navedenih toponima.

Sl.10. Morenski materijal na sjevernom podnožju Vran planine

 Miro Pavličević, prof.

na vrh članka