Ljubuša, planina s mjesečevim reljefom, puna je života
- Napisao/la RP
Na put po Mjesečevu reljefu, polazimo s jugoistočnog dijela ljubuške strukturne jedinice. Točnije rečeno, iz Dubog (udubljenog) polja (gorske visoravni - udoline), koje je ukliješteno između raduške strukturne jedinice na zapadu i sjeverozapadu i ljubuške strukturne jedinice na istoku i jugoistoku.
Do naselja, Orašca (Dubog) lagano je doći. S regionalne ceste Prozor – Tomislavgrad na oko 15-om km od Prozora treba skrenut na lijevo, prema Orašcu, i nakon 10-ak km smo na Orašcu gdje jutrom dolazimo i krećemo. Nadmorska visina našeg polazišta je oko 920m. Dubo polje je plodno i uglavnom obrađeno. Tu vidimo poljodjelce i kosce koji žive uobičajenim ritmom seoskog načina života. Kako ste i jeste se umorili, pitamo ih…? A malo dalje prema jugozapadu je drukčije od ove, nešto veće, oaze u kršu.
Dubo je, površinski, izgrađeno od podinskih breča, konglomerata i pješčenjaka s proslojcima glina i lapora, donjomiocenske starosti (23,03 – 17,02 mil. god.). Dubo je geološko –petrološki starije i od naslaga u podlozi Ramskog jezrra i naslaga u naselju Gmići, sjeverno i sjeverozapadno od Prozora.
Dakle, možemo pratiti tijek nastajanja i nestajanja fosilnog, miocenskog (dijelom i pliocenskog) jezera od jugozapada i zapada prema sjeveroistoku i istoku, u ramskoj tektonskoj potolini. U Dubom i njegovoj blizini nalazimo fosilne ostatke iz razdoblja jure i pojave metalnih sirovina za dobivanje željeza, aluminija…
No, moramo na put i zato idemo dalje. Dolazimo do Kamena, dobro poznatog Kamena, za one koji idu ovim putem na Kedžaru. Iznad nas strši jugoistočni dio Paćeva u obliku stošca. Imamo želju popeti se. Uspon je teži s istočne strane kamo ćemo se i mi penjati. Uzet će nam puno vremena ali ipak hoćemo i krećemo na vrh. Sunce prži, ništa neobično, prva polovina je sedmog mjeseca. Na padini zastajemo, sjedimo i fotografiramo. Opet lijep pogled na Ramsko jezero.
Prvi odmor na Kamenu, na 1100m
Naš cilj je stožasti vrh jugoistočnog dijela Paćeva, 1418m
Zavaljeni u društvu mirišljive trave i Klečice, na visini oko 1300m, fotografiramo s istočne padine prema ramskoj tektonskoj potolini - Ramskom jezeru
S jednog od vrhova Paćeva pruža se lijep pogled prema sjever sjeveroistoku, na Ramsko jezero, Radušu i Vranicu…
Nakon razgledanja lijepog vidokruga, mjesečevog reljefa, našeg prvog i zadnjeg jela, spuštamo se niz jugozapadne obronke Paćeva na mjesečevu površinu. Mjesečeva površina Ljubuše samo tako, reljefno, izgleda. U njoj na sve strane, vrvi od života.
Od našeg prirodnog satelita samo je njegov reljef, dijelom, značajka južnog i jugoistočnog dijela Ljubuše. Pogled s jugozapadne padine Paćeva
Pogled s Paćeva, 1418m, prema zapad sjeverozapadu (desni dio fotografije), na Lisac, 1627m, V. Oprav, 1561m, na zapad prema Vršku, 1576m, a duboko u pozadini, na jugozapadu, se naziru Bovan 1676m i V. Ljubuša 1797m
Lijep pogled s jednog od istaknutijih vrhova Paćeva, 1418m
…kroz visoku i mirisnu travu, preko kosa i dolova, planinom Ljubušom
U moru trava…ali s rijetkom živom vodom
Nailazimo i na ljekovitu Gospinu travu, za „ljude“, i zato na ovome hvala, Ljubušo
Orijaški Šampinjon je neodoljiv za gljivare sladokusce
Majčina dušica
Fotografiramo uglati i razdrobljeni vapnenac, iz razdoblja jure, na putu prema Zlopolju
V. Oprav, 1561m
Grmolika Klekovina na našem putu, prema jugozapadu
V. Oprav, 1561m
Ugodan hod po nepreglednim travnjacima planinom Ljubušom
Dio krške uvale Zlopolja, s vrhovima Marića gradom, 1539m i V. Surdupom, 1552m, prema zapadu…na putu za Zlopolje susreli smo traktore, kamione… iz Hercegovine…
Pogled na dio masiva Vrana koji pripada Tušničko – vranskoj tektonskoj jedinici
Srčanik u bujnoj i raznolikoj travi
Gornje jurski (malmski) vapnenci ( 161,2+-4,0 – 145,5+-4,0 mil. god.), sjeverozapadno od Mejaša, 1396m koji pripadaju drugoj, Slovinjsko – cincarskoj tektonskoj jedinici
Vršak, 1576m, smješten je zapadno od Trebiševa polja
Lijep prizor… Kim
Blago ljetnih stanovnika Ljubuše. Plima, blaga, pristiže na ljekovito bilje
Kao nasukani brod, monolit, u moru trave na putu prema našem idućem odredištu, Trebiševu polju … s još zanimljivijim i rjeđim prizorima
Rijetka su mjesta u našoj zemlji gdje je priroda bila tako izdašna kao ovdje, kojima je darivala divne krajolike, kose i visoravni prekrivene zelenom travom i zasute cvijećem. Početkom ljeta kad sunce ojača, bujanje vegetacije i cvatnja je tako obilna da mirisne livade pružaju prizor kao iz bajke. Ova planina se mora vidjeti, pa da se osjeti sva njezina ljepota koja ushićuje posjetitelje svojim čarima…ljeti a i zimi.
Miro Pavličević, prof