Za ljubitelja prirode i ramskoga kraja veliki je izazov upoznati ga uzduž i poprijeko. Budući da je to veliki prostor, treba odvojiti puno vremena, ali za prave zaljubljenike, ipak, to nije baš tako teško. Dulji niz godina, prije službenog osnivanja Hrvatskog planinarskog društva „Rama“, nekolicina mladih ljudi, hodajući, posjetila je, i barem donekle upoznala veći dio Rame.
Uz vidikovac na Umnoj glavi, lokalitet Matine stine, najatraktivnije je mjesto za pogled na cijelo Ramsko jezero i Gornjoramsku kotlinu.
Sve ono što je izgrađeno ljudskom rukom, traži održavanje i popravljanje ili će s vremenom izgubiti svoju namjenu. Tako je i s putovima koji su izgrađeni nekada davno i godinama su služili svojoj svrsi.
Iako joj konfiguracija terena većim dijelom ne opravdava naziv, kao stražar, nadvila se iznad Ravanjskog polja i dominira prostorom od Ravanjskih vrata na zapadu do Bokševice na istoku. Naravno, riječ je o Ravašnici koja je prirodno "podnožje“ i sastavni dio planine Raduše.
Na jugozapadnom dijelu Gornje Rame, kao prirodna granica između naše i općine Tomislavgrad nalazi se planina Ljubuša. Prostire se od Kupreškog polja do Vran-planine. Najviši vrh Ljubuše je Crnovrh 1797 m. Zemljopisni položaj, velika nadmorska visina, blizina hidroakumulacije, a posebno relativna blizina mora donosi joj obilje vlažnog zraka što pogoduje razvoju biljnog svijeta.
Svako godišnje doba sa sobom donosi nešto specifično i neponovljivo. Također, svako godišnje doba na planini ima ono "nešto". Kad god je posjetili, ne možete “promašiti”. Planina Raduša u svakom godišnjem dobu krije nešto posebno. Nešto što se teško može riječima opisati. Od ranog proljeća pa do zime, i opet tako, u krug...