Poštovani prijatelji, dragi župljani
Ono što bih želio bilo bi, na svaki način izbjeći bilo kakvu potrebu i uključenost u građevinske poslove, ali jednostavno održavanje postojećeg iziskuje puno toga što se silom prilika mora učiniti da ne propada više!
Fra Bono Milišić rodio se u Rumbocima 15. veljače 1841. godine. Krsno mu je ime Ilija. Upoznao ga je župnik fra Bono Perišić iz Fojnice i kao sposobna dječaka poslao u Fojnicu zajedo sa stričevićem Petrom gdje su oba stupila u novicijat, uzevši ime Bono, odnosno Ivo. Ovaj drugi poznat je kao Jurić. Umro je kao misionar u Svetoj zemlji 1923. godine. Tri godine fra Bono je bio na studiju u Đakovu, a bogosloviju završio u Mađarskoj kao odličan student te je dobio mnogo knjiga da ponese sa sobom u Bosnu. Prvu je misu slavio na groblju u Rumbocima 1863. godine.
U župi Presvetog Srca Isusova Prozor, svetom misom i obredom pepeljanja u Čistu srijedu, 02. ožujka započele su Korizmene pobožnosti. Na prvi korizmeni petak, kako u župnoj crkvi tako isto i u filijalnoj crkvi, upriličene su pobožnosti Križnoga puta te su slavljene svete mise.
Na Čistu srijedu – Pepelnicu, katolici započinju Korizmeno vrijeme molitve, posta i djela milosrđa.
Na današnji dan 1940. godine umro je fra Bono Ivandić. Fra Bono jedan od znamenitijih ramskih franjevaca, rodom je iz Trišćana (naselje sadašnje župa Gračac) Kad je nakon bule Leona XIII. "Felicitate quadam" od 4. listopada 1897. godine uveden zajednički život franjevaca i kad je ukinut privatni novac kod svih fratara, mnogi su se fratri odazvali pozivu nadbiskupa Stadlera i prešli u dijecezanski kler. Bogoslovi u Sarajevu su također prešli u nadbiskupsko sjemenište. Ostala su samo dvojica fra Alojzije Cvitanović iz Fojnice i fra Bono Ivandić.
Još i danas u Rami se mogu čuti neke izreke ili anegdote koje se pripisuju "starom Vladiću", tj. fra Anti Vladiću koji je umro na Šćitu 13. studenog 1889. godine. Za ramski kraj su značajna dva franjevca Vladića, fra Anto i njegov bratić fra Jeronim. Obitelj Vladića doselila je iz Vrda povrh Drežnice na Ustiramu, na aginsku zemlju i bila je u najmu kod age Zajmovića. Kad je aga doveo Pušiće, a sa zemlje i iz kuće potjerao Vladiće, jedni su odselili na Meopotočje, a drugi na Kućane i dobili ime Španje, dok su treći odselili u Smrčevice ispod Zec planine.