Samo ostaci porušenih crkava ostaju kao svjedočanstvo kršćanstva u Rami, ali o organizaciji kršćanske zajednice nakon rušenja crkve u Varvari ne zna se ništa. Ondje sigurno nije bilo sijelo biskupa, jer bi o tome morao ostati neki trag i zapis. Franjevački izvori govore samo o "drevnoj crkvi sv. Petra", ali se ne zna gdje je ona bila. Franjevačka bosanska vikarija imala je samostan u Rami, ali se ne zna kad je on podignut. Fra Mijo Batinić donosi podatak kako se na generalnom kapitulu u Asizu 1493. godine spominje ramska kustodija u kojoj stanuje kustos ujedinjenih kustodija sv. Nikole iz Mila i sv. Marije Sodoniko - Hercegovina, koji je podložan vikaru bosanske vikarije.

Na jugozapadnim obzorima Gornje Rame, tamo gdje priroda povlači nevidljivu, ali moćnu granicu prema susjednoj općini Tomislavgrad, uzdiže se Ljubuša. Ova planinska ljepotica, koja se ponosno proteže od prostranog Kupreškog polja pa sve do robusne Vran-planine, nije samo zemljopisna točka na karti – ona je prostor u kojem vrijeme kao da usporava.

Upoznati Ramu uzduž i poprijeko nije samo izlet – to je istinski izazov za svakog istinskog ljubitelja prirode. Iako je riječ o prostranom kraju koji zahtijeva vrijeme i predanost, za zaljubljenike u planine to nikada nije bio teret, već užitak. Upravo je ta strast, koja je godinama okupljala mlade entuzijaste u istraživanju ramskih visova, bila temelj na kojem je izraslo Hrvatsko planinarsko društvo "Rama".