Mladić se ponovno nagnuo niz Šikotinu grudu, napravivši mobitelom fotografiju, a potom se izmaknuo ustranu kako bi u kadar mogao uhvatiti okomitost stijene. Na zaslonu je provjerio kvalitetu fotografija i odmah se po blagom smiješku vidjelo da je zadovoljan:
Jašući vranca dijelom planine od Omanjca prema Čifluku, mjestu gdje Šikota ima kosce, Šehabeg Turnadžija je zaobilazio brojne vrtače koje su, kao ogromni lijevci, bile razasute po cijeloj planini. Govorilo se kako taj prostor leži iznad podzemnog jezera, zbog čega se zemlja povremeno prolamala, ostavljajući veće ili manje ljevkaste rupe koje bi se vremenom ponovno zatravile i postale dio okoliša na kojem tragovi promjena od urušavanja nisu bili vidljivi.
I u izolaciji, ali uvijek aktivne, Etno skupina Čuvarice izdale su novi lyric video spot za pjesmu „Zaplakala cura mlada“. Pjesma se nalazi na njihovom albumu „Divojka“. Glazbu za ovu pjesmu uradili su Biljana i David Glibo, tekst potpisuju Blažica Nogića, a aranžman Josip Vukoja. Video je uradio Marijo Beljo.
U ljeto iste godine, jednog poprilično vrelog srpanjskog dana, malo iza podneva, vraćajući se sa Zgonova na planini, Šehabeg Turnadžija zaputio se na Čifluk, gdje je Šikota imao kosce. Čuo je priče o tom hirovitom slobodnom seljaku i njegovim podvizima: pobjedama u košenju, penjanju uz visoku stijenu, momačkim utrkama te o njegovoj odvažnosti, stasitosti I snazi. Želio je osobno susresti kaurina o kojem se naslušao priča po prozorskim mehanama.
Ujak Vice vrijedio je u narodu kao veliki ozdravitelj, a među svećenicima kao najveći egzorcist. Taj njegov dar, koji je bio plodonosniji i djelotvorniji uz veću pokorničku pripravu, najčešće se ispoljavao tijekom bolesničkih misa u Podmilačju kod Jajca, kamo bi u lipnju svake godine, s mnoštvom puka iz cijele Rame, dva dana hodočastio svetom Ivi, pri čemu bi cijelo vrijeme postio, a popio bi malo vode i uzeo zalogaj kruha samo nakon što bi izmolili podnevni pozdrav Gospi i večernji Angelus.
Zbog poznatih razloga i okolnosti, trenutačno živimo s brojnim ograničenjima i uskraćeni smo za ono što nam je donedavno bilo normalna svakodnevica. Između brojnih ograničenja uz koja sada živimo, zbog osobne, ali i sigurnosti drugih, uskraćeni smo i za izravne kontakte s brojnim osobama, događaje vjerskog, ali i kulturnog karaktera. Mnogi kažu da u vremenima krize, kultura najprije „strada“. Na joj se najprije štedi...