Intervju: Anita Tadić
- Napisao/la RP
Anita Tadić, tiha i samozatajna je sportašica, koja je svojim radom i rezultatima ostavila duboki trag u KK “Empi” i u ramskom sportu. Anita je završila srednjoškolsko obrazovanje i početkom nove akademske godine, odlazi u novu sredinu, gdje planira nastavak školovanja, ali i bavljenja karateom, gdje će, nadamo se nastaviti s dobrim rezultatima kakve je ostvarivala do sada.
Unatoč brojnim obvezama, kako u klubu, tako i u pripremama za maturu, Anita je našla vremena za razgovor, kojega možete pročitati u nastavku…
RP: Što je to, što te kao vrlo mladu privuklo u karate i možeš li nam reći kako je sve krenulo?
Anita Tadić: Sve je počelo u rujnu mjesecu 2007. godine na početku drugog razreda osnovne škole. Tada nam je Ilija Faletar u razredu podijelio upisnice za karate. Odmah sam znala da je to ono što želim. Moji roditelji su bili iznenađeni tim izborom, ali su me, naravno, podržali u mojoj odluci. Tata me odveo na prvi trening koji će mi uvijek ostati u sjećanju. Ostala sam oduševljena tim prvim treningom, a svaki sljedeći trening u ovih 11 godina bio je sve zanimljiviji.
RP: Znamo da je karate prilično grub sport, jesi li ikad zadobila teže udarce ili ozljede?
Anita Tadić: Ozbiljnijih ozljeda, hvala Bogu, nisam imala, a one neke manje su, naravno nezaobilazne u ovakvoj vrsti sporta.
RP: Prošla godina, bila je vrlo uspješna za tebe, možeš li nam nabrojati neke svoje dosadasnje uspjehe?
Anita Tadić: Od značajnijih prošlogodišnjih uspjeha izdvojila bih 1. mjesto na Balkanskom prvenstvu za kadete, juniore i U21, 1. mjesto na Državnom prvenstvu te 1. mjesto na Hrvatskim svjetskim igrama. A od prošlih godina 3. mjesto na Grand Prix Croatia, 3. mjesto na Venice Cup, 3.mjesto na Europskom prevenstvu regija. Zadnje značajnije natjecanje za mene bilo je Balkansko seniorsko prvenstvo u Istanbulu, održano u ožujku, na kojemu sam zauzela 5. mjesto.
RP: Kakav je osjećaj biti prvakinja države i Balkana?
Anita Tadić: Za mene je to nagrada za sav moj trud, rad i odricanje kroz sve ove godine. Osjećaj ponosa i sreće zbog toga uspjeha se ne može opisati riječima. To je jednostavno nešto posebno, a svima koji naporno rade na ostvarenju svoga cilja želim da dožive taj jedinstveni osjećaj.
RP: Koliko često imaš treninge, i je li ih tesko uskladiti sa svakodnevnim obvezama?
Anita Tadić: Treninge imam svaki dan, a kad se pripremamo za neko važnije natjecanje, imamo 2-3 treninga dnevno. Ponekad je stvarno teško uskladiti treninge i svakodnevne obaveze. U zadnjih mjesec dana morala sam se malo više posvetiti školi nego treninzima jer sada slijedi još jedna prekretnica u mome životu.
RP: Tko ti je najveca potpora i što te najvise motivira?
Anita Tadić: Najveća podrška su mi moja obitelj, prijatelji i trener. Svaki novi uspjeh mi je motivacija za daljni rad. Motivacija leži i u onim pohvalama koje dobijem od puno ljudi koje čak i ne poznajem. Uvijek težim prema još boljemu, prvenstveno zbog sebe i svojih ciljeva, a onda zbog svih onih koji me podržavaju.
RP: Često putuješ na natjecanja, Donosi li to nova iskustva i nova poznanstva?
Anita Tadić: Svako natjecanje ima neke svoje posebnosti. Putovanja, upoznavanje novih ljudi, novi doživljaji i iskustva su sastavni dio karatea. Na svakom natjecanju upoznam nekog novog iz raznih država. Karate me na neki način povezao s velikim dijelom svijeta, upoznala sam dosta kultura i običaja. Svako putovanje donese mi novo iskustvo i većinom lijepa sjećanja.
RP: Ove godine si maturantica. Kakvi su planovi za dalje?
Anita Tadić: Ovih dana sam završila svoje srednjoškolsko obrazovanje, a daljnje školovanje planiram nastaviti u Zagrebu. Također ću nastaviti trenirati u jednom od klubova u Zagrebu.
RP: Planiras li u buducnosti profesionalno se baviti karateom?
Anita Tadić: Nikad ne znamo u kojem će nas smjeru život odvesti, ali naravno da planiram budućnost ispuniti karateom.
RP: Sto bi kao sportašica preporučila drugima?
Anita Tadić: Svima želim preporučiti da budu ustrajni u onome što rade, jer uz trud i volju, uspjeh neće izostati. Naići ćete na puno prepreka u životu, ali za ono što volite vrijedi se boriti.