Rama je sva u bijelom. Voće je procvjetalo. Ljudi je malo. Prijevoz preko Vrana je otežan. Svaki dan se radi na uređenju dionice od Orašca do Tomislavgrada, iako je to bio šumski put. Ovih dana se razmišlja da se probije nova trasa s Orašca, iznad Krešinih kuća na Kamenu, pa s Kamena do Tribiševa i dalje do Tomislavgrada.

Početak mjeseca travnja 1992. godine, u Ramu je sa sobom donio rat i sve ono što on sa sobom donosi. Poučeni iskustvima iz listopada 1942. godine, mnogi su se odlučili na bijeg iz Rame, neki s planom gdje, drugi bilo gdje, samo pobjeći od četnika. Budući da je Kupres već tada bio pod srpskom kontrolom, jedina mogućnost koliko toliko sigurnog izlaza iz Rame, bio je šumski put preko Vran planine. Put koji je bio napravljen za teške stojeve, preko noći je postao put za spas.

U četverokutu između Rame, Tomislavgrada, Jablanice i Posušja, uzdigla se Vran planina. Za nju se vežu brpjne legenda iz prošlosti,  a naročito iz vremena turske vladavine na ovim prostorima.