Foto: Čuvari Ramskih vrata
- Napisao/la RP
Već pedeset dana u ramskome kraju snijeg je prekrio i ljepotu i prljavštinu, sve što je htio i želio. Nekako se uglavnom većina informacija svela na pitanja; kakvo nas idućih dana čeka vrijeme? Hoće li snijeg konačno prestati? Hoće li zatopliti? Hoće li se život vratiti u normalu? Kad ćemo konačno spremiti u mirovinu lopate za snijeg? Sigurno je samo jedno da mi o tome ne odlučujemo.
Vozeći se iz Rame prema Tomislavgradu vrlo brzo se uvjerite u moć i ljepotu prirode. U sve čari snježnog pokrivača. Njegovu ljepotu, umjetničke oblike, divlju stranu. Isto tako i onu, nažalost, drugu ružniju stranu. Sve je tako bezlično, jednobojno, bijelo, mrtvo. Kao da tu i nema života. No ima ga itekako.
Zastajemo na Ramskim vratima jer dalje ne možemo od snijega. Put dalje prema Tomislavgradu od ovoga mjesta je neprohodan. Tu se sastajemo sa starim poznanikom Žarkom Milišićem i njegovim ocem Mijom. Ulazimo u kuću da popijemo po pivo i upitamo za stanje. Tu je i Žarkov kolega po poslu Zdravko. Kaže mora do Zvirnjače po sijeno pa čeka bratića sa ralicom da probaju očistiti put do njegovog sijena.
U razgovoru između sebe ovi ljudi pričaju o problemima sa poticajima za stočarstvo, o problemima sa jakom zimom i snijegom, o stvarima koja ih tište.
Žarko već sedam godina na ovome mjestu ima farmu ovaca i tu živi. U tome mu pomaže otac, ali isto tako ima i radnika na farmi koji mu pomaže sve potrebito. Žarko ima lijepo stado od oko 230 ovaca, također ima i četiri krave, te nekoliko koza. Od ovoga broja oko 200 ovaca će se janjiti.
Žarko je na ovome mjestu izgradio lijepu kućicu za boravak, veliku štalu za svoje blago, čatrnju za skupljanje kišnice jer nema nikakvog drugog izvora za vodu, ali i malu solarnu elektranu koja mu napaja električnom energijom cijeli ovaj posjed. Kaže da mu je ova zima teška jer je snijeg vrlo rano prekrio zemlju i već skoro dva mjeseca konstantno baca sijeno ovcama. No, da po pitanju sijena nije ugrožen jer ima još nekoliko tisuća balica sijena skladištenih ovdje na farmi ali i na drugim mjestima. Dobro je kaže i to što u ovakvim uvjetima imamo signal za mobitel pa u slučaju da nas zamete snijeg možemo nazvati i zatražiti pomoć od nadležnih.
Ima žarko tu sve potrebito za život, a ako mu nešto i ne dostaje nije daleko, kaže, kada si na glavnom putu otići i nabaviti. Ovaj ljubitelj prirode i životinja posebno je ponosan na svoje tornjake, pse čuvare. Na poseban način na najmlađe i najljepše, male štence tornjaka.
U obilasku ovoga posjeda uvjerili smo se u težak život farmera. Tvrd je to i nezgodan kruh. Nema odmora, nema nedjelje, nema blagdana. Samo rad i briga za blago. Opraštamo se od ljudi vedra srca i spremnih na razgovor i druženje. Hvala im za lijepe i kratke trenutke ispunjene smijehom i otvorenošću srca. Uputili smo se prema Zvirnjači da vidimo dokle je Zdravko „progurao“, no vrlo brzo smo se uvjerili da nije daleko, a i mi smo još kraće od njega.
Iako smo skloni da kritiziramo svoje, ipak moramo pohvaliti zimsku službu koja sa ramske strane održava prometnicu prema Tomislavgradu. Prohodan je put do Žarka, ali je problem sa druge strane. Problem je u Livnoputevima i njihovoj nadležnosti. Kao da u Rami žive građani nekoga drugoga reda, a ne ljudi koji putuju na posao prema Tomislavgradu i dalje, pa čak i svakodnevno. Razumijemo žestinu zime i težinu situacije, ali smo isto tako i mišljenja da se definitivno moraju uložiti veći napori da unatoč svemu ovaj put bude i ostane prohodan.
Ipak se nadamo da će najavljeno raščišćavanje ove prometnice do večernjih sati biti uspješno obavljeno.