Intervju: Fra Mile Beljo

Slobodno možemo reći, rijetki su oni koji se odlučuju za svećenički poziv. Ipak, u Rami još uvijek ima mladih ljudi koji se odlučuju na to.

Čineći svojevrsni „presedan“, mladi franjevac, Mile Beljo, prvi je svećenik iz roda Belja iz Mluše. Fra Mile je sin Marije i Mije Beljo. Od ranog djetinjstva do danas jednostavan i skroman, spreman pomoći kako u obiteljskim poslovima tako i u seoskoj zajednici. Iskoristili smo njegov boravak u Mluši i razgovali o Milinom putu od dječaka do mladog franjevca.

RP: Nakon završene godine novicijata u samostanu Livno-Gorica 2016./17., upisao si studij teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Jesi li zadovoljan s početkom studija?

Fra Mile: Pozdrav svim čitateljima Vašeg portala. Da, od devetog mjeseca prošle godine sam u Sarajevu na Franjevačkoj teologiji na Nedžarićima. Zadovoljan sam sa studijem Bogu hvala, uz trud, rad i Božju pomoć sve je jednostavnije.

RP: Koliko znamo, studij se razlikuje od rada na formiranju franjevca u novicijatu. Kako gledaš na novicijat i formiranje franjevca u sebi?

Fra Mile: U novicijatu je zatvoreniji način života nego na Teologiji. Na Teologiji imamo pravo češće otići i rodnoj kući dok se za vrijeme novicijata ne ide kući nikako godinu dana. Možemo izići do grada, prošetati, voziti biciklo ili neku drugu rekreaciju dok u novicijatu nismo baš imali puno takvih prilika. Svaki stupanj formacije ima razlog zašto je to tako, to nas kao ljude, ako Bog da buduće svećenike formira za buduće poslanje. Što se osobno tiče ja sam zadovoljan sa ovakim načinom života koji me vodi do Cilja i zahvalan svećenicima, profesorima koji nas vode na put do svećeništva posebna zahvala ide našem meštru fra Danijelu Nikoliću koji je tu uvijek kad nešto trebamo.

RP: Znamo da si od malena u svoj poniznosti i jednostavnosti želio postati svećenik. Studij teologije Te treba pripremiti za rad kao svećenik, učitelj i propovjednik Vesele Vijesti Isusa iz Nazareta. Kakvi su Tvoji dojmovi nakon prve godine studija u Sarajevu? Traži li studij čitavog Tebe ili se usput možeš baviti i nekim sporednim zanimanjem (glazba, sport, rekreacija i sl.)?

Fra Mile: Vjerujem da će nam studij pomoći za buduće poslanje, da znamo s ljudima komunicirati, dati im savjete za svakodnevni život, probleme s kojima se susreću. Važno je imati srce za one pokraj nas, jer danas su ljudi željniniji tople riječi i ljubavi nego nečega materijalnog. Zna ponekad biti teško ali zadovoljan sam ipak jer znam da svi moramo proći kroz studij da bismo došli do Cilja, kako vanjski studenti idu za svojim ciljem tako i mi bogoslovi idemo kroz učenje, zajedničke razgovore, molitvu naprijed prema Cilju. Studij dosta traži od čovjeka, ali nađe se vremena i za rekreaciju, tko što voli, imamo mogućnosti i zato.

RP: Ti si ne samo student teologije. Nego i franjevac i živiš u samostanu s drugim studentima franjevcima kao i profesorima franjevcima. Kako funkcionira tako jedna velika zajednica?

Fra Mile: Tako velika zajednica poput samostana i Teologije mora imati nekoga tko će je voditi i upravljati kao što je gvardijan u samostanu, meštri na Teologiji, oni nas upućuju kako najbolje znaju i umiju, tako sve lakše funkcionira. Imamo tjedne rasporede za čišćenje, rad i druge obaveze pa idemo po rasporedu, također ima nas dosta pa ako netko ne može obaviti svoju dužnost zamjenimo se. Važno je poštivati onoga do sebe i da se možemo dogovoriti oko bilo koje stvari. Ovom prilikom pozdravljam sve svoje kolege bogoslove s Franjevačke teologije Sarajevo.

RP: Na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu studiraju studenti i studentice koji će kasnije kao laici predavati u školama, vjerskim i znanstvenim ustanovama? Kakvi su odnosi među vama?

Fra Mile: Na našoj Teologiji ima i nekoliko vanjskih studenata civila. Dobro se slažemo, poštujemo se i cijenimo. Tu smo jedni za druge za pomoć, razgovor, druženja.

RP: Sigurno češće izlaziš sam ali i s braćom franjevcima u grad. Kako vas doživljavaju građani Sarajeva?

Fra Mile: Teško je odgovoriti na ovo pitanje, sve je to od osobe do osobe, ali osobno nisam imao nekih loših iskustava.

RP: Koji si predmete upisao na prvoj godini studija? Jesu li to uvodni predmeti iz psihologije, filozofije, teologije Starog i Novog Zavjeta?

Fra Mile: U ovoj prvoj godini sam imao 20 ispita, prvi semester 11, drugi 9. Imali smo neke predmete iz filozofije (uvodi u filozofiju, metafizika, etika, Naravno pravo… da ne nabrajam sve) a  i teoloških poput Uvoda u Sveto Pismo općenito, Uvod u Stari Zavjet, Egzegezu Novog Zavjeta i poslanica, , Kanonsko pravo, hebrejski jezik itd..

RP: Polagao si prvi puta ispite na fakultetu. Kakvi si bili profesori sa svojim pitanjima?

Fra Mile: Da, zadovoljan sam, netko traži više netko manje, svaki profesor ima svoj stil ispitivanja, to trebamo poštivati i truditi se koliko možemo.

RP: Mi Te uistinu doživljavamo kao našeg Milu. Kako se Ti ovog ljeta osjećaš među nama u maloj crkvenoj zajednici ova tri sela ispod Kolivreta?

Fra Mile: Hvala svima koji me doživljaju tako, kako sam ja Vaš tako ste i Vi moji, za sve molim i sve cijenim. Nisam se još iskreno skroz navikao u habitu među svojima, nekako je neobično, ali ja sam ponosan na svoje Mlušane, Pločane i Podborane koji idu u filijallnu crkvu sv. Ane u Podboru. Dosta mi ljudi dođe  i kažu da  su tu uz mene da se borim i u svakom pogledu nastoje mi biti podrška.

RP: Rado bismo čuli Tvoju jednostavnu poruku mladima u ovo teško vrijeme osamljenosti i dezorijentiranosti u Rami.

Fra Mile: Nemojte izgubiti nadu, borite se koliko god bilo teško, vidim puno je naroda otišlo iz našeg kraja, vjerujem da im je teško u tuđini ali sve to ima neke svoje razloge koje svi trebamo prihvatiti. Nemojte zaboraviti svoje korijene odakle ste krenuli, nemojte zaboravit molitve koje su nas učili od malena u obitelji jer uz Boga svaki križ, tuđina je lakša. Samo hrbaro naprijed!

Svako Vam dobro!