Znamenitiji ramski franjevci kroz povijest: fra Bono Milišić
- Napisao/la RPortal
Fra Bono Milišić rodio se u Rumbocima 15. veljače 1841. godine. Krsno mu je ime Ilija. Upoznao ga je župnik fra Bono Perišić iz Fojnice i kao sposobna dječaka poslao u Fojnicu zajedo sa stričevićem Petrom gdje su oba stupila u novicijat, uzevši ime Bono, odnosno Ivo. Ovaj drugi poznat je kao Jurić. Umro je kao misionar u Svetoj zemlji 1923. godine. Tri godine fra Bono je bio na studiju u Đakovu, a bogosloviju završio u Mađarskoj kao odličan student te je dobio mnogo knjiga da ponese sa sobom u Bosnu. Prvu je misu slavio na groblju u Rumbocima 1863. godine.
Nakon trogodišnje kapelanske službe u Bugojnu i Rami vršio je službu učitelja novaka u Fojnici pet godina. Upoznao ga je apostolski vikar biskup fra Paškal Vujičić i uzeo ga za osobnog tajnika 1871. godine od čega je nakon godinu dana, zbog slaba zdravlja, odustao i postao župnik u Rami. I to je, također radi slaba zdravlja, morao napustiti i otići u Triješćane, gdje je proboravio tri godine i prilično se oporavio, te bio poslan za odgojitelja bogoslova u Ostrogon u Madžarsku, ali kad su ga izabrali za gvardijana u Fojnici 1877. godine, morao je napustiti ovu službu iako ju je volio.
Bio je izabran za definitora i sudjelovao je na kapitulu na kojem je Rama proglašena rezidencijom. Nakon gvardijanstva u Fojnici došao je za župnika u Podmilačje, a onda za predsjednika rezidencije u Rami 1883. godine i završio radove na gradnji crkve. On je četiri puta bio župnik na Šćitu i kupio je puno zemlje u dolini i na planini gdje je gajio stoku, a posvetio je brigu i vinogradima u Triješćanima, a uz kuću na Šćitu gajio je voće. Napravio je čatrnju u koju je sveo vodu s nove crkve i vodu koju je doveo fra Augustin Dembić s vrela zvanog Fratarka. Uredio je knjižnicu u koju je fra Jerko Vladić ostavio većinu svojih knjiga tako da je ramska knjižnica bila "jedna od najvažnijih u Bosni".
Fra Bono je 1888. godine postao provincijal i kupio je zemljište za gradnju gimnazije u Visokom, ali mu je vlada nije dala graditi jer nije bila sklona franjevcima.
Bio je vrlo visok čovjek, oko dva metra, k tome je bio krupan i jedno vrijeme je bio težak 200 kg. Inače je bio dobričina i ozbiljan čovjek koji je ulijevao poštovanje i povjerenje. Nije bio zlopamtilo. Dok je bio gvardijan u Fojnici, na izdisaju turskog zuluma, dohvatio ga je zadnji bijes bespravnog i pokvarenog društva. Fra Kazimir Ivić o tome piše:
"U godini 1878. fra Bono Milišić je bio dvaput u opasnosti života. Jednom je zgodom te godine morao klečati pred jednim silnikom dva puna sata, a on mu je oko glave mahao ćordom. Od toga vremena počeo je fra Bono sijediti, oslabilo mu je srce i nikada više nije imao pravog zdravlja. Poslije okupacije znao je fra Bono gdje se krije taj silnik, upitan je za to, ali nije htio kazati, oprostio mu je veledušno".
Kad je iza Velike Gospojine 1902. godine otišao u banje na Ilidžu, udarila ga je kap i preminuo je u sarajevskoj bolnici 17. kolovoza iste godine.
Fra Ljubo Lucić/knjiga "Rama kroz stoljeća"