Na današnji dan 1992. godine
Ono malo ljudi što je ostalo pokušava se vratiti svakodnevnim poslovima. Ljudi su na njivama. Prepričava se jučerašnji događaj. Oko 3 sata ujutro letio je helikopter iznad Kolivreta.
- Napisao/la RP
Ono malo ljudi što je ostalo pokušava se vratiti svakodnevnim poslovima. Ljudi su na njivama. Prepričava se jučerašnji događaj. Oko 3 sata ujutro letio je helikopter iznad Kolivreta.
Prva je nedjelja po Uskrsu, nebo je sunčano i umiveno. U 11.30 sati stiže vijest da se među braniteljima na Zvirnjači dogodila nesreća. Pri smjeni straže, krhotina minobacačke granate, u trbuh je pogodila Iliju Kapčevića Kaparu (1968.) iz Rumboka.
Započele su borbe za Slatinu. U tijeku akcije poginuli su Branko Petričević i Robert Azinović. Ranjeni su Petar Zadrić i još dva vojnika. U večernjim satima u potpunosti je zauzeta Gornja Slatina. Tijekom cijele noći vršeni su minobacački napadi na Hudutsko iz rajona Donje Slatine.
Velika utorak je. Ispovijedanje na Šćitu. Prva grupa u 8.30 sati, pune klupe ljudi. U Podboru u 11 sati pola svijeta fali. Popravlja se put prema Orašcu. Preko Vrana je lakše i sigurnije. Dok postoji odstupnica, postoji i nada. Pouzdanje da se može pobjeći ispred noža ulijeva hrabrost (čudno je što svi bježe ispred noža, a ne ispred granata, raketa, mina).
Veliki ponedjeljak je. Panika na vrhuncu. U Jaklićima i Rumbocima mnoštvo ljudi na cesti. Žene, djeca, starci s torbama. Na ljudskim licima vidi se strah, a u mislima, od susreta do susreta, od razgovora do razgovora, mijenja se raspoloženje.
Prvi znakovi panike. Kupres je pao, neprijateljske snage napreduju. Prve izbjeglice iz središnje Bosne bježe u Hrvatsku preko Jablanice i Risovca jer put preko Mostara kontroliraju JNA i četnici i neprohodan je.