Na današnji dan 1992. godine

Svi su došli oprostiti se, ispratiti ga na njegovo počivalište. Svetu misu i pogreb služili su fra Božo Krešo i fra Andrija Jozić. Tužan je bio sprovod, kad četiri brata nose petoga u grob, a šesti, najmlađi, ide ispred lijesa, srce mora progovoriti suzom. Tek tada se može vidjeti koliko je krvava cijena slobode. Jednako je vidjeti tužne momke, teške invalide, do jučer pune života, elana, samopouzdanja, a danas… Neka u našim srcima trajno ostanu oni koji su tu krvavu cijenu platili.

Izvor: Knjiga ”Prilozi za povijest Rame u Domovinskom ratu 1990.-1995.”