Na današnji dan 1992. godine
- Napisao/la RP
Velika utorak je. Ispovijedanje na Šćitu. Prva grupa u 8.30 sati, pune klupe ljudi. U Podboru u 11 sati pola svijeta fali. Popravlja se put prema Orašcu. Preko Vrana je lakše i sigurnije. Dok postoji odstupnica, postoji i nada. Pouzdanje da se može pobjeći ispred noža ulijeva hrabrost (čudno je što svi bježe ispred noža, a ne ispred granata, raketa, mina).
Straže se drže prema Vranu, Zvirnjači, Ravnom i Vukovskom, Draševu i Makljenu. Ramci koji su bili na ratištima diljem Hrvatske pomalo dolaze: Fofić, Filipović, Ćališ, Markešić… Prvi koji je došao pomoći Rami je dr. Ivan Radić, sin Rame, živi i radi u Zagrebu. U tvornici „PRONY“ u Rumbocima otvorena je Ratna bolnica. Tu su naši liječnici: dr. Jozo Ivančević, dr. Katica Nikolić, dr. Boško Škoro, dr. Mario Budimir, dr. Ljilja Džolan, bolničari, medicinske sestre, porateće osoblje itd. Došao je i dr. Zdravko Zelić, kirurg iz Bugojna. Na bojišnici nema mira, Srbi iz Ravnog često napadaju Zvirnjaču.
Izvor: Knjiga “Prilozi za povijest Rame u Domovinskom ratu 1990.-1995.”