Na današnji dan 1992. godine
- Napisao/la RP
Veliki ponedjeljak je. Panika na vrhuncu. U Jaklićima i Rumbocima mnoštvo ljudi na cesti. Žene, djeca, starci s torbama. Na ljudskim licima vidi se strah, a u mislima, od susreta do susreta, od razgovora do razgovora, mijenja se raspoloženje.
Smjenjuju se strah i sigurnost. Samo jedna riječ mijenja odluku, ovisno o tome koliko je, i je li uopće loša ili dobra, a ne koliko je lažna ili istinita. Predsjednik općine, prof. Mijo Jozić i sekretar Nikola Zadro, krenuli su prvi i bilo je gotovo. A u Rami je običaj, da što radi jedan, to rade svi. Kad bi jedan počeo saditi krumpir za Božić, svi bi ga slijedili.
Duge i organizirane kolone već stižu u Makarsku i Split. i ondje je teško, jer je svatko od izbjeglištva tražio više nego je dobio. Svatko je za sebe centar svijeta, a u teškim trenucima, trenucima panike, obitelj je cijeli svijet, ona je smisao življenja i borbe za život. Žene s malom djecom i trudnice moraju napustiti svoj dom. Nemoćni i stari ne smiju ostati na teret braniteljima. Bolje je unaprijed uraditii sve što se može. U ratu je korak brži, a u miru sigurniji.
Na bojišnici bi trebao biti prvi dan primirja koje je jučer potpisano između HVO-a i srpske strane. Istina, intenzitet borbi je smanjen, ali se o primirju ne može govoriti jer su Srbi i danas učestalo napadali Zvirnjaču.
Izvor: Knjiga “Prilozi za povijest Rame u Domovinskom ratu 1990.-1995.”