Ramljaci poginuli u Prvom svjetskom ratu
- Napisao/la RP
Zbog brojnih upita i maii-a koje smo dobili nakon objavljivanja priloga "Na grobu djeda Jure“, objavljujemo prilog s imenima Ramaca koji su poginulu u borbama na Sočanskoj bojišnici i pokopani su u vojničkom groblju Log pod Mangartom.
Unatoč tomu što nije bila izravno zahvaćena ratnim djelovanjima, kao i mnogo puta prije toga, Rama je stradala i u Prvom svjetskom ratu. Mnogi mladići unovačeni su u vojsku Habsburške monarhije i na ratištima diljem Europe položili svoje živote. Mnogima se ne zna mjesto pogibije niti mjesto posljednjeg počivališta.
Prije tri godine u svijetu je obilježena stogodišnjica izbijanja Prvog svjetskog rata, koji je svoj povod imao u ubojstvu austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove trudne supruge Sofije u Sarajevu na Vidovdan 28. lipnja 1914. godine. U europskim državama, kao i u Americi i Australiji piše se mnogo o uzrocima, povodu, pobjedama i porazima te o katastrofalnim posljedicama tog rata koje su svoj vrhunac dostigle tek u još krvavijem i genocidnom II. svjetskom ratu (rujan 1939 - svibanj 1945). Televizijski programi i internetske stranice puni su filmskih zapisa, filmova, kronoloških događanja, stručnih analiza, svjedočanstava ubijenih i preživjelih vojnika sačuvanih u pismima upućenim najbližoj rodbini ili svjedočanstava sačuvana u vojnim arhivima pojedinih država. Propast austrougarske carevine i poraz njemačkog carstva koncem 1918. otvorile su takozvanu Pandorinu kutiju talijanskom fašizmu, njemačkom nacionalsocijalizmu i ruskom boljševizmu. Slavenski narodi na Balkanu izišli su iz I. svjetskog rata "ujedinjeni" u državi Srba, Hrvata i Slovenca, kasnijoj Jugoslaviji, koja je svoj kraj imala tek početkom devedesetih godina XX. stoljeća. Danas, sto godina od početka rata i propasti austrougarske monarhije, slavenski narodi Slovenci i Hrvati opet se ujedinjuju u Europskoj Uniji, kao slobodni građani svojih nacionalnih država, Srbija pokušava također ulazak u Europsku Uniju, ali joj se teško izvući iz zagrljaja Rusije i njezinih pretenzija na zemlje istočne Europe. Bosna i Hercegovina još tumara ošamućena po balkanskim stranputicama, želeći također ulazak u uniju europskih naroda, ali ništa ne čini, što bi joj otvorio put u ujedinjenu Europu.
Međutim sva ta razmišljanja o uzrocima i posljedicama ostavljam postrani jer ne spada u ovaj kratki osvrt o ramskim vojnim žrtvama I. svjetskog rata, koje nisu male. Još ukoliko uzmemo ču obzir haranje španjolske groznice koja je koncem tog rata zahvatila cijelu Europu, žrtve u Rami bile su neobično velike. U Rami se umiralo masovno, pogotovo najmlađi i slabi bili su sigurne žrtve tih godina. Ovdje donosim samo imena vojnika koji su pali u I. svjetskom ratu, a do kojih sam došao u maticama umrlih u tada pet ramskih župa. Broj Ramljaka koji su sudjelovali kao austrougarski vojnici u bitkama od Rusije do Italije nepoznat je i neobrađen. Neki su se vratili na koncu rata zdravi, ali iscrpljeni pješačenjem od Piave, preko Slovenije i Hrvatske do Rame. Neki su se vratili sakati, bogalji, nekima se zameo trag na prostranstvima od Galicije do Tirola, a neki, ubijeni, uopće nisu upisivani u knjige mrtvih.
Župa Rama/Šćit
Prema Matici umrlih župe Rama/Šćit u I. svjetskom ratu poginula su 23 vojnika boreći se od 1915. godine u jedinicama austrougarske vojske od Rusije i Karpata na istoku i kasnije pod maršalom Svetozarom Borojevićem kod Soče i Piave na zapadu.
Nikola Radić (Stipana i Luce r. Vidakušić) 1892. Lučići Trnovac* 12.07.1915. Bol. gr. (MtU 218, 81)
Mijo Lovrić (žena Ivuša r. Jozić) 32 g. Orašac Rusija* * kol. 1914. (MtU 188, 89)
Mijo Petričević (žena Ivuša r. Čuljak) 23 g. Jaklići * 26.06.1915. (MtU 188, 89)
Mato Jurić (žena Anđa r. Tadić) 32 g. Varvara Zbaiska Galicija*** 08.08.1915. (MtU 188, 90)
Andrija Stapić (Ivana i Šime r. Jurić) 1892. Kov. Polje Celovec (A) 27.06.1915.**** Bol. gr. (MtU 188, 75)
Petar Sabljo (žena Mara r. Tadić) 36 g. Ripci Beč ***** 01.07.1915. Bol. gr. (MtU 187, 77)
Luka Franjić-Zelić (žena Delfo r. Skoko) 26 g. Rumboci Lavov 09.05.1915. Voj. gr. (MtU 189, 92)
Ante Knežević (Jure i Luce r. Bešker) 20 g. Rumboci Galicija 01.06.1915. Voj. gr. (MtU 189, 98)
Ivan Marić (žena Ruža r. Jurić) 30 g. Jaklići ****** 06.04.1915. Voj. gr. (MtU 189, 99)
Franjo Ostojić (Stipana i Mare r. Bešker) 20.09.1888 Rumboci Karpati 27.03.1915. Voj. gr. (MtU 190, 101)
Juro Grbeš (Stipana i Kate r. Mijić) 22.02.1894. Kovačevo Polje Lublin (Rusija) 21.07.1915. Voj. groblje (MtU 190, 108)
Stipo Filipović (žena Kata r. Mostina) 35 god. Proslap Lublin (Rusija) 16.07.1915. Voj. groblje (MtU 191, 109)
Ivan Žilić (Ante i Delfe r. Šišić) 09.12.1893. Proslap Medgyes (Mađ.) 02.10.1915. Voj. groblje (MtU 191,115)
Ivan Kuraja (žena Janja r. Beljo Ćorić) 32 god. Mluša ? ? 05.07.1915. ? ? (MtU 191, 116)
Ilija Sičaja (Joze i Ivuše r. Sičaja) 1888 Podbor ?? 11.06.1915. ? ? (MtU 191, 119)
Nikola Pločkinjić (Mate i Mare r. Jeličić)06.11.1889. Ploča Villach(A) 03.01.1916. ? ? (MtU )
Ivan Milas (Mije i Luce r. Lovrić) 28 god. ? (upala mozga) 25.07.1917. ? ? (MtU 216, 67)
Ilija Augustinović (Ivana i Marije r. Matešić) 22 g. Ploča ? ? 28.02.1917. ? ? (MtU 217, 75)
Ivan Marić-Andričić (Ivana i Anice r. Brković) 44 g. Orašac ? ?******* 26.05.1917. Voj. gr. (MtU 218, 83)
Juro Meter (žena Anica r. Augustinović) 36 g. Podbor ?? 04.08.1917. Voj. gr. 8 (MtU 218, 87)
Ivan Stipić (Mije i Ruže r. Meštrović) 9 44 g. Kovačevo Polje Graz (A) 28.08.1917. Bol. gr. (MtU 219, 92)
Ilija Šišić (Ilije i Ivuše r. Burić) 17.12.1897. Proslap Italija? 02.02.1918. Voj. gr.10 (MtU 229, 33)
Marko Raspudić (Ivana i Marte r. Prev) 24 g. Kopčići Italija11 19.06.1918. ? (MtU 235, 90)
* "od rane u ratu dobite...ukopnik: bolničko osoblje".
** " sahranjen u Galiciji u šumama".
*** "od puščanog hitca u glavu u ratu ."
**** "od rana zadobivenih u ratu."
***** "od rana zadobivenih u ratu."
****** Sahranjen u "Bakupust 7.4. 1915."
******* "zapaljenje potrbušine...Dopis kotara 1917. 7.8., br. 5192". Podataka nema o mjestu pogibije i pokopa.
8 Pokopan je 9. 8. na vojničkom groblju Log pod Mangartom skupa s Michaelom Anderl. Sprovod vodio vojni svećenik Grbavac.
9 (žena Anica r. Glibo)
10 Uzrok smrti "discontencia". Sahranjen u vojnom groblju "Danti" 3.2.1918. Dopis vojnog svećenika Franje Gundla od 22.2.1918.
11 Sahranjen u ratu "Rasvi u Italiji", ukopnik fra Arkanđeo Grgić, feldkurat."
Uzdol
Podaci su uzeti iz knjige "Matica umrlih, sv. IV" 1905 -1925. župe Uzdol. Poginuli su unijeti u Matičnu knjigu umrlih naknadno prema knjigama Kotorskog ureda u Prozoru, kako je to zapisano u Matici umrlih župe Uzdol.
03.06.2014. od službenog lica u općini Prozor dobio sam izjavu kako ne posjeduju nikakve knjige ili matice iz toga vremena, tako da nisam mogao provjeriti gdje su pali vojnici stvarno poginuli i na kojem su groblju ili bilo gdje drugo bili sahranjeni. U gore navedenoj Matici nalaze se osnovni podaci: Mjesto rođenja, roditelji i ime supruge kod oženjenih vojnika. Podaci o mjestu i danu pogibije, danu ukopa, nisu zapisani u Matici umrlih, a vjerojatno su bili zapisani u knjigama kotara Prozor, ali ih uzdolski župnik nije unosio u svoje matice.
Marko Prajo pog. i sahr. Galicija ? (Šćipe, str.37, br.3) Jozo Knežević 36 god. u ratu 09.051915 Ljubunci (str.39, br.43)
Jure Knežević 40 god. u Rusiji 20.08.1915. Ljubunci str. 39, br.44)
Tadija Raič 20 god. drugo nečitko 23.08.1916. (?, str.40, br.11)
Jozo Knežević 35 god. - 09.05.1915. (Ljubunci, str 40, br. 13)
Stjepan Barišić 38 god. 20.06.1915. (Ljubunci, str.40, br. 14)
Antun Marić 28 god. - 05.11.1915. (Donja Vast, str. 41, br. 15)
Juro Knežević 42 god. 20.08.1915. (Ljubunci, str. 41, br. 16)
Josip Mendeš 29 god. - 10.07.1915. (Uzdol, str.41, br. 17)
Josip Mendeš 48 god. 24.02.1915. (Uzdol, str.41, br. 18)
Juro Šimunović- Šola 35 god - 22.07.1915. (Donja Vast, str.41, br. 19)
Jozo Stojanović 20 god. 02.07.1915. (Uzdol, str.41, br. 20)
Stjepan Zelenika 32 god. 22.07.1915. (Uzdol, str.41, br. 21)
Ivan Zovko 33 god. 28.06. 1915. (Uzdol, str.41, br. 22)
Juro Grubeša 26 god. 09. 09.1914. ( Šćipe, str.42, br. 24)
Jozo Grubeša 41 god. Albanija 10.03.1916. (Šćipe, str.42, br. 25)
Mato Grubeša 21 god. 23.09.1916. (Šćipe, str.42, br. 26)
Nikola Piplica 21 god. 07.12.1916. (Uzdol, str.42, br. 29)
Franjo Knežević (Malešević) 28 god. 04.11.1915. (Ljubunci, str.43, br.2)
Marijan Prajić 37 god 25.12.1916. (Šćipe, str.43, br. 5)*
Drago Raič 22 god 11.07.1917. (Kranjčići, str.47, br. 36)
Jakov Juričić? 33 god 01.02.1917. (Kranjčići, str. 50, br.18)
Martin Budim 29 god. 20.12.1917. ( Uzdol, str.50, br. 19)
Marko Mendeš 33 god. 22.10.1917. (Uzdol, str.52, br.41)
Petar Brajko 21 god. 03.07.1915. ** (Ljubunci, str.84, br.22)
* Marijanov grob se nalazi u vojničkom groblju u Logu pod Mangartom, seocetu udaljenom desetek kilometara od slovenskog gradića Bovec. S njim u grobu broj 421 leži Vladislav Djogo od Stoca.
** Bilješka na gore navedenoj stranici: "Na temelju izjave Andrije Sičaje... poginuo na ruskom frontu u Ruskoj Poljskoj kod Krasnika).
Doljani
Fra Andrija Jozić, doljanski župnik, dostavio mi je 03. lipnja 2014. godine imena poginulih vojnika katolika iz župe Doljani, upisanih u Maticu umrlih, knjiga II. Bilo ih je jedanaest. Kod svih samo stoji da su poginuli, ili ubijeni u ratu. O mjestu i danu pogibije kao i o danu i mjestu sahrane nema podataka. Samo za Juru Stipanovića zapisano je da je poginuo kod Sežane (Slovenija). Ne znam jesu li podaci u Matici umrlih župe Doljani preuzeti iz knjiga kotarskih ureda ili je ih župniku prijavljivala rodbina poginulih, ne znam.
1915.
Ivan Matić (24 god.)
Pero Ćavar (32 god.)
Mato Josipović (26 god.)
Stipo Stipanović (30 god.)
Marko Cvitković (26 god.)
1916.
Jozo Tutiš (21 god.)
Vladimir Klepica (28 god.)
1917.
Juro Stipanović (35 god. Poginuo kod Sežane)
Ivan Lebić (Lebo) (25 god.)
1918.
Mijo Stipanović (28 god)
Stipo Tutiš (35 god.)
Nažalost u župama Prozor i Gračac ne postoje Matice umrlih iz tih godina, tako da nemamo podatke o broju poginulih župljana iz te dvije ramske župe.
Prije tri godine pisao sam o poznatom vojničkom groblju iz I. svjetskog rata koje leži u seocetu Log pod Mangartom, udaljenom desetak kilometara od mirnog slovenskog gradića Bovec. To kratko izvješće donosim ovdje u cjelini s imenima, prezimenima palih vojnika iz Rame, a leže u ovom groblju.
U Logu pod Mangartom, idiličnom slovenskom seocetu, koji leži u tajnovitoj tišini na podnožju visokog Rombona, nalazi se «najljepše i najbolje očuvano groblje» sočanske fronte (1915-1918), kako to zapisa ljubljanski profesor Vinko Avsenak, koji se godinama bavio poviješću I. svjetskog rata, posebno opet bitkama koje su se odvijale na zapadnoj fronti, ulaskom Italije u rat protiv Austrougarske u svibnju 1915. Log pod Mangartom nalazi se oko 20 km udaljen od talijanskog Tarvisia (prelaz Predel) i 10 km od Bovca mirnog gradića na zapadu Slovenije.
Prvi put posjetio sam groblje u Logu početkom lipnja 2005. skupa s najbližom rodbinom, a posljednji, četvrti, put 01. listopada 2012. godine. Godinama sam tražio i konačno našao grob svoga djeda Jure Metera-Jeličića, koji je poginuo početkom kolovoza 1917. godine na sočanskoj fronti kao vojnik austrougarske carevine.
Trećeg rujna 2007. popisao sam imena i prezimena hrvatskih vojnika koji su se borili i poginuli za Monarhiju i cara Franju i pokopani u ovom groblju podno planine Rombona, na kojoj su mnogi od njih i pali. Nabrojio sam i 78 nišana koji su u proljeće 2007. zamijenili željezne križeve posađene tridesetih godina prošlog stoljeća iznad grobova svih palih vojnika bez razlike na vjeru i naciju.
Ovdje nije mjesto da opisujem bitke na Soči i stradanja Hrvata, uglavnom iz Bosne i Hercegovine, koji su pripadali IV bosanskohercegovačkom puku (regimenti). To bi iziskivalo puno vremena i prostora. Napisao sam, još neobjavljenu kraću studiju o stradanjima Hrvata na sočanskoj fronti sa središnjom temom Groblje pod Mangartom.
U bitkama na Soči, u jedanaest ofenziva, nastradalo je 507.100 austrougarskih i 594.000 talijanskih vojnika. Malom broju zna se za ime, grob i groblje. Kako su pričali slučajno preživjeli suborci, mnogi su umirali po nekoliko puta, jer su mrtve raznosile granate na sve strane i u njima ništili svaki ljudski lik. Naime, događalo se da je mrtvim i ranjenim vojnicima pristup bio nedostupan i onda kada se na borbenim mjestima nitko više nije micao. Ranjenici su umirali bespomoćno u najvećim mukama, a raskomadani leševi ležali su danima na suncu ili zaleđeni u dubokom snijegu Alpi. Tako je i moj djed Jure sahranjen tek četvrti dan nakon pogibije. Koliko je među ovim ogromnim brojem palih, ranjenih, nestalih i zarobljenih bilo Hrvata teško je reći. Sigurno je da su bili na prvim crtama i da su masovno ginuli.
Samo 16. rujna 1916. na obroncima Rombona poginuo je veliki broj austrougarskih vojnika (na talijanskoj strani žrtve su bile veće), a njih 64 sahranjena su na groblju u Logu pod Mangartom. Od njih 64 bilo je 39 Hrvata koji su pripadali IV. bosanskohercegovačkom puku.
Ni na listi sahranjenih u Logu, koja mi je bila dostupna, niti na popisu s križeva za neke poginule vojnike nije jasno tko su i odakle su. Do sigurnih podataka može se doći samo kopanjem po bečkim vojnim arhivima, u knjigama umrlih pojedinh župa i u arhivskim zapisima pojedinih pukova.
Prema podacima do kojih sam došao, u Logu pod Mangartom od svibnja 1915. do konca 1917. pokopano je oko 160 Hrvata, većinom iz Hercegovine, Duvna, Kupresa, Bugojna i Rame, koji su bili pripadnici IV. bosanskohercegovačkog puka.
Ovdje donosim popis Hrvata iz Rame koji su pali na Rombonu i sahranjeni u Logu pod Mangartom:
(broj groba)
1. Babić Stipo r.1884. p.05.08.1917. Šlimac (500)
2. Ćališ Ilija r.1894. p.11.11.1916. Podbor (409)
3. Kelava Pavo r.1891. p.16.09.1916. Tošćanica (371)
4. Markić Ilija p.13.09.1916. Zvirnjača (322)
5. Matijašević Vinko r.1891. p.16.09.1916. Prozor (370)
6. Meter Jure r.1880. p.09.08.1917. Podbor (501)
7. Oreč Andrija r.1885. p.10.12.1916. Orašac (445)
8. Perić Ivan p.10.12.1916. Jaklići (393)
9. Prajić Marijan p.25.12.1916. Šćipe (421)
10. Šimunović Mato r.1887. p.06.07.1917. Meopotočje (490)
U ovom groblju pod Mangartom sahranjeno je i šest muslimana (Bošnjaka) iz Rame koji su poginuli u borbama na Soči kao pripadnici jedinica 3. bosansko-hercegovačke regimente (puka).
1. Velagić Ramo (Ramiz) r. 1882. p. 16.09.1916. Slatina (351)
2. Balić Ibro r.1880. p. 17.09.1916. Kranjčići (354)
3. Bašić Alija p. 16.09.1916. Kopčići ((356)
4. Pračić Hasan r.1882. p. 19.01.1917. Orašac (430)
5. Kaltak Ahmet r. 1892.? p. 14.06.1917. Duge (482)
6. Glavuškić Hamid p. 21.08.1917. Kranjčići (510)
Niže navedeni vojnici iz Rame, pali na sočanskoj fronti, nisu sahranjeni u Logu. Grobovi im se nalaze na drugim grobljima ili su nepoznati:
Ime mjesto pogibije dan pogibije mjesto rođenja
Andričić Mijo Polovnik 24.10.1917. Oračac
Batista Anton 21.03.1917. Trišćani
Bulaja Nikola Čukla/Ravelnik 01.-10.05.1916. Prozor
Čuljak Jakov Vršič 24.10.1917. Ploča
Džalto Nikola Pl. Zagreben 13.12.1916. Ustirama
Franjušić Petar 13.12.1916. Lapsunj
Kaladžić Ivo Čukla/Ravelnik 01.-10.05.1916. Kopčići
Oreč Mirko Vršič 24.-26.10.1917. Višnjani
Šarčević Mijo Polovnik 24.10.1917. Rumboci
Žutić Stipo Vršič/Polovnik 29.10.1917. Rumboci
Oni i mnogi drugi leže daleko od Rame. Zaboravljeni i napušteni. Ipak, oni se nalaze u našem rodoslovlju. Od njihove krvi i mesa živimo mi danas. Sjetimo ih se ovih dana dok obilazimo groblja i na njima se molimo za umrle, kada ih već ne možemo ili nećemo posjetiti na groblju na kojemu leže više od stotinu godina.
Anto Jeličić