Po završetku ljetnih radova na planini – više je to bio mali obiteljski izlet u prirodu, gdje se prikupljala ljetina za kravicu koju su mladićevi roditelji držali, više zbog navike i običaja nego li zbog stvarne potrebe - mladić je ponovno otišao promatrati ramski krajolik sa Šikotine grude.
Mladić je pažljivo slušao, razmišljajući o produhovljenosti, mudrosti i pjesničkoj naravi pradjeda Ive. U cijeloj priči o precima i zlatnom teletu, detalji smrti njegovog prapradjeda Jure ostali su mu posve nejasni.
U četvrtak, 13. kolovoza, u Franjevačkom samostanu Rama Šćit s početkom u 19 sati, održat će se predstavljanje knjige dr. sc. Šimuna Novkovića „Neke osobitosti jezika fra Jeronima Vladića“.
Mladić se vrpoljio, sjedeći u kamenom sedlu na Šikotinoj grudi i slušajući očevu priču o precima. Čas je bio zavaljen na leđa, čas nalakćen o kamen, s dlanovima potporčenim ispod brade; tražio je udoban položaj kojim bi rasteretio otrnule i nažuljale dijelove tijela. Sunce na zalazu nestajalo je u okrilju planine Raduše od čega se nebo iznad nje rumenilo kao zaručnica koja na svojim čednim njedrima po prvi put osjeća vreo dah svoga izabranika. Pomalo sumnjičav, mladić je i dalje pratio očevu priču.
Vidjevši da je zlatna statua oskrnavljena, Pero je, uzrujan, pozvao kuma. Jure je odmah priznao svoj čin, objašnjavajući da mu je bila prijeka potreba kako bi uvjerio Idrizbega da produži rok zajma.
Svakim danom Juru je obuzimala nepodnošljiva tjeskoba jer je ljeto, kako se njemu činilo, odmicalo sporo, a Miholj, dan kada će, prema ranijem dogovoru, trgovac Stipe dovesti zlatara Mišetu Jurasa iz Splita kako bi otkupio zlato, bio je daleko.