Roman "Taurus" - devetnaesti dio

Ugovor o njenoj izradi imamo sačuvan u izvornom obliku - objašnjavao je đakon Andrija, pokazujući mladiću požutjeli papir ispod staklene kutije iz godine 1377. - Naručitelj ovog jedinstvenog djela bila je kraljica Jelisava Kotromanić, žena Ludovika I. Anžuvinca, jednog od najvećih hrvatsko-ugarskih vladara, koji je ratovao po cijeloj srednjoj Europi, Balkanu i Mediteranu.

Još za muževljeva života kraljica Jelisava ovlastila je petoricu zadarskih plemića da sklope ugovor s milanskim zlatarom Franjom, koji je u to vrijeme djelovao u Zadru, da, uz naknadu od tisuću firentinskih zlatnika, izradi ovaj kovčeg u roku od jedne godine. Zlataru je na raspolaganje dano dvjesto četrdeset kilograma srebra. Međutim, posao se otegao duže od zadanog roka jer, prema godini na kovčegu - pokazivao je mladiću upisanu godinu izrade - stoji 1380., dakle, pune dvije godine duže nego je ugovorom naznačeno. Međutim, neki drugi spisi koje također posjedujemo dovode u sumnju godinu upisanu na škrinji. Bez obzira na sve, ovaj vrijedni rad I dandanas izaziva divljenje svih koji posjete ovu crkvu - pokazivao je i tumačio Andrija.

- Lijepo, no, imate li u svojoj riznici nešto što ne pripada kršćanskoj sakralnoj umjetnosti? - upitao je mladić. - Konkretno me zanima idolopoklonstvo, kip zlatnog teleta.

- Ne - odgovorio je đakon, gledajući ga - takvo što nemamo, ali možda nešto o tome nađete u riznicama drugih muzeja koji čuvaju mnoge vrijedne umjetnine različitih vjerskih institucija iz prošlosti. Obratite se kustosu Luki Dragoniću, znam da je on radio neke disertacije o starim religijama i kultovima.

U još dvama muzejima mladić je gledao i slušao opširna tumačenja o umjetničkim vrijednostima, uglavnom kršćanskih sakralnih predmeta koji su potjecali iz različitih epoha. U riznici samostana Svete Marije, na srebrnom relikvijaru u obliku škrinjice iz 1326. godine, pogledao je prikaz svetog Krševana: podsjećalo ga je na nešto to dok svetac u dugom plaštu stoji između dva drveta s križem uzdignutim prema fantastičnim likovima životinja na poklopcu ravnom kao nebo iznad njega.

Nije znao na što, mada se trudio prisjetiti. Ipak, asocijacija mu nije uspjela uprizoriti maglovite fragmente sjećanja. Znao je da je nešto slično negdje vidio. Valjda je već duboko potisnuto u podsvijest pa ne ide, zaključio je mladić, mada je osjećao da je to nešto iz bliske prošlosti. Ponovno je svrnuo pogled na lik sveca s uzdignutim križem, no nije išlo. Kad je već krenuo, trak svjetla koji je zaklanjao pao je na predmet i križ koji svetac drži u ruci u trenutku je odsjevnuo. Zastao je. Sjetio se sna i enigma je bila riješena. Prisjetio se svjetlosnog izokrenutog mača iz čudnog sna i odmah shvatio je njegovo značenje.

- Da, sad je sve jasno - mislio je - jedino križ, za koji je mislio da je neki svjetlosni mač kojeg drži naopako, može dovesti u ravnotežu cijeli svemir kao što se to dogodilo u neobičnom snu.

Bio je vrlo ushićen iznenada rastumačenom simbolikom koja mu je do maločas bila posve nejasna.

Slijedeći preporuku koju je dobio od đakona, na radnom mjestu je pronašao kustosa Luku Dragonića.

- Osim ovih sakralnih eksponata - objašnjavao je mladiću - u riznici imamo još neke vrlo vrijedne primjerke.

Za neke ne znamo podrijetlo niti stvarnu starost, drugima ne znamo naručitelja, pa tako ni majstora- umjetnika. Jedan takav vrlo star primjerak jest devastirani kip Taurusa - govorio je kustos, ponukan pitanjem mladića o eventualnim drugim nekršćanskim zanimljivostima u riznici muzeja. Zalazeći iza drvenog paravana, koji je dijelio izložbeni prostor od teških vrata riznice, rukom je pokazao mladiću da ga slijedi.

- To bi moglo biti to! - mislio je mladić.

Nakon drugog glasnog klika, kustos je gurnuo vrata riznice koja su se otvorila uz stanovitu škripu.

- Evo, pogledajte! – kazao je, povukavši s predmeta plahtu koja ga je prekrivala.

Na stolu se ukazao zlatni kip životinje, odnosno jedna njegova polutka. Mladić je osjetio podrhtavanje vlastite utrobe i ruku koje je zbog toga čvrsto prekrižio na prsima.

Izvedba kipa bila nešto grublja u usporedbi s profinjenom izradom većine sakralnih predmeta koje je upravo vidio u crkvenim muzejima. Životinja ovjekovječena u zlatu prednjim je dijelom bila uspravljena, dok je zadnjim krajem bila posrnuta prema dolje, izgledajući kao da se opire nečem nevidljivom što joj straga svija glavu prema leđima.

Promatrajući 'zlatno tele' iz priče, mladić je bio ispunjen osjećajima koje nije znao definirati. Nije to bilo iznenađenje, radost niti oduševljenje. Da ih je morao svesti pod jedan naziv, onda bi tome stanju najbolje pristajala riječ neizvjesnost.

- Izvorno podrijetlo ovog kipa nije nam poznato - rekao je kustos – a u muzej je dospio krajem devetnaestog stoljeća, ovakav oštećen. Donio ga je zlatar Juras iz Splita. To je sve što o predmetu pouzdano znamo. Muzej ga je otkupio kao arheološko-umjetničko djelo, iako je bio nepovratno oštećen - kustos je prstom slijedio rez kuda je statua prerezana. - Njegova stvarna vrijednost znatno je premašivala vrijednost težine zlata u njemu koliko je tada muzej za njega platio.

Gospodin Juras bio je toga svjestan, no složio se s ponudom. Stoji zapisano kako mu je očeva želja bila da zlatni kip ostane sačuvan, stoga je došao i muzeju ponudio otkup.

Nije nam poznato zbog čega je kip u prošlosti ovako teško oštećen, ali se može zaključiti da je to djelo neukih trgovaca kojima je, izgleda, jedini cilj bio razdijeliti zlato.

Da je sačuvan u izvornom obliku, bilo bi ga teško procijeniti! Povjerenstvo muzeja nedavno je razmatralo mogućnost pronalaženja donatora za restauraciju oštećenih predmeta iz riznice, između ostalih, i ovog kipa.

- Što je s ovim? - upitao je mladić, pokazujući u oštećeno mjesto iznad uha kipa na kojem je nedostajao rog životinje. Odgovor je već znao, kao i to da je njegova prvotna pretpostavka o predmetu koji je pronašao bila točna, da je kip koji su pronašli Jure i Pero ustvari kip odrasle životinje, a ne teleta kako je, vjerojatno zbog koincidencije s biblijskim zlatnim teletom, o čemu je narod često slušao, ostalo sačuvano u priči.

- Tko zna, i to je pretrpjelo skrnavljenje – odgovorio je kustos.

- Možda je ovo odgovor! Izvadio je iz ruksaka zlatni rog i prislonio ga na oštećeno mjesto. Kustos je začuđeno gledao.

- Otkud sad to, da pogledam?! Predmet se posve uklopio po ukošenoj crti po kojoj je nekad načinjen rez.

- Gdje ste do ovoga došli? - pitao je mladića sav uzbuđen. Želite li da sutra sazovem povjerenstvo, da razmotrimo mogućnost otkupa predmeta ukoliko se pokaže da je izvoran? Što ću im reći, otkud ste se odjednom pojavili Vi i ovo!? - naizmjence je pogledao mladića i zlatni predmet u ruci.

- To je ostalo od mojih predaka u Bosni i Hercegovini. Idući tragom priče koju sam čuo, došao sam najprije u Split, a potom, spletom okolnosti, i ovdje.

- Zanimljivo - rekao je kustos - vrlo zanimljivo! A druga polovica kipa, je li vam poznato gdje je i kako do nje doći?! - glas koji je na trenutke podrhtavao, odavao je jakost emocija koje su ga obuzimale.

- Davno je pretopljena i prodana - rekao je mladić kao da mu je netko došapnuo odgovor. Želio je, naime, biti pošteđen daljnjih upita o drugoj polovici kipa, tajne koju je mudri starina Pero odnio u grob. On je znao zašto je o svemu šutio cijelog života i to treba poštovati. Kad je sagledao tragedije i propast kumove obitelji, njegova šutnja je logična. Sad iznova početi kopati po tome, buditi stare, uspavane duhove prošlosti, bilo bi nepošteno prema volji pokojnika, mislio je.

- Šteta, velika šteta! - izgovorio je kustos, vidno razočaran.

- Da je barem ta desna polovica kipa sačuvana umjesto ove, tada bi sve bilo puno jasnije!

- Zašto?

- Tu bi se, pretpostavljam, morao vidjeti nož u vratu životinje ili, pak, rana od noža. Ta polovica potvrdila bi hipotezu koju sam iznio u svojoj disertaciji, da je kip pripadao glavnom mitreju kulta boga Mitre u Bosni.

- Zašto baš u Bosni, taj kult je bio široko rasprostranjen diljem rimskog imperija? - priupitao je.

- Zato što su svi dosad pronađeni mitreji sadržavali vapnenačke kipove ili reljefne izvedbe tauroktonije, odnosno žrtvovanja svetog bika. Dođi vidjeti.

Uzeo je veliku enciklopediju povijesti umjetnosti i otvorio je na stranicu na kojoj je bila prikazana tauroktonija u kojoj bog Mitra desnom rukom, s leđa, zabija nož u vrat bika.

- Vidiš, svi otkriveni mitreji ovoga kulta imaju uglavnom ovakve ili slične izvedbe prikaza tog čina.

Moja je pretpostavka da je u mitreju u kojem je pronađen ovaj kip prikaz tauroktonije bio izrađen vrlo ekspenzivno, mislim na zlatne kipove, gdje je pristup imalo samo ekskluzivno društvo kulta.

- Ne razumijem baš?! - mladić je očekivao dodatno pojašnjenje.

- Kult je imao sedam stupnjeva inicijacije koje su bile podijeljene prema planetima. Prvi stupanj je bio Gavran pod zaštitom planeta Merkura, drugi je Nevjesta koju štiti Venera, zatim Vojnik pod planetom Mars, pa Lav pod zaštitom Jupitera, peti je Perzijanac pod Mjesecom, šesti Glasnik sunca pod Suncem i posljednji, sedmi stupanj Otac pod patronatom Saturna. Ta mistična hijerarhija napredovanja pokazivala je osobinu kulta, stupnjevito uzdizanje u više sfere bitka.

Ovo je moja doktorska disertacija – dohvatio je fasciklu s police i otvorio je. - Pogledaj ovu kartu koncentričnog rasporeda planeta, a potom ovu drugu, zemljopisnu kartu otkrivenih mitreja, koje sam računalnim programom Asynx Planetarium obradio i razmjerom prilagodio jednu drugoj.

Preko karti su bile postavljene prozirne grafofolije s ucrtanim simbolima i položajem planeta na jednoj foliji i nalazišta mitreja s ucrtanim oznakama X na drugoj foliji. Kada ih je preklopio, položaj planeta na nebu poklapao se s lokacijama pronađenih mitreja.

- Što ti se čini? - upitao je mladića, prateći njegovu reakciju.

- Jako zanimljivo! - primijetio je mladić.

- Što uočavaš na koliko lokacija mitreji nisu ucrtani?

- Na jednoj!

- Da, na jednoj, ispod Saturna, što upućuje na lokaciju posljednjeg mitreja sedmog stupnja inicijacije pod njegovom zaštitom. Usporedimo ovo sa zemljopisnom kartom, pogledaj - postavio je grafo-folije preko zemljopisne karte - gdje bi po ovome trebao biti neotkriveni mitrej? - upitao je, dajući odmah i odgovor.

- Otprilike ovdje, između otkrivenih mitreja koji su, po mojim pretpostavkama, predstavljali peti i šesti stupanj inicijacije kulta!

- Po čemu ste odredili koji stupanj inicijacije pripada kojem mitreju?

- Upravo po ovom rasporedu planeta na Saturnov blagdan, kada se položaj planeta podudario s rasporedom Plejada u zviježđu Taurus odnosno Bik.

Uzeo je treću grafo-foliju s ucrtanim zviježđem I preklopio je preko prethodnih dviju folija. Disperzija mitreja i njihovih zaštitnika se svojim rasporedom podudarala s rasporedom zvijezda Plejada.

Videći da mladić zorno prati njegovo izlaganje, kustos je nastavio s puno žara:

- Saturnov dan se obilježavao u zahvalu bogu Saturnu za plodnost po svršetku ljetnih radova, u ranu jesen. Sad vidiš kako je raspored svih mitreja, od prvog Gavrana pa do posljednjeg, još neotkrivenog mitreja Oca, planetarno određen upravo na taj dan pri konjukciji Saturna, Zemlje i Sunca kao Mitrinog oka, pri čemu se, opet, raspored planeta podudario sa zviježđem Taurus, koji je u kultu boga Mitre odigrao ključnu ulogu za Zemlju.

Promatrajući golim okom, može se vidjeti šest zvijezda Plejada koje su jedan od najljepših prizora noćnog neba, no oštrooki promatrači mogu bez pomoći optičkih pomagala uočiti i sedum zvijezdu, Merope, koja se, prema grčkoj mitologiji, udala za smrtnika i izgubila nešto od svoga sjaja. Dakle, Plejade, odnosno sedam kćerki titana Atlasa i Plejone, nakon smrti su uzdignute na nebo. Najsjajnija od njih, Alkione, Eta Tauri, poklapa se s položajem Sunca i mitrejom - Glasnik sunca. Plejada Merope je, pak, svojim potamnjelim sjajem prikrivena na nebu I podudara se s položajem Saturna, tj. Neotkrivenim mitrejom Otac na zemlji. Sedam Plejada podudarno je sa sedam mitreja i sedam njihovih zaštitnika! Nije li sve ovo vrlo znakovito da bi bilo slučajno!?

- Da, jeste - potvrdio je mladić - po ovome je jasno da se nalazišta svih mitreja podudaraju s planetima zaštitnicama koji su na Saturnov blagdan svojim položajem bili identični Plejadama u zviježđu Bik. Vi ste računalnim programom prilagodili razmjere zemljopisne karte, planeta i zviježđa, što je dalo ovakav prikaz. Zanima me kako je to određeno u dalekoj prošlosti, ako je sve to doista točno?!

- Tko zna!? Posve je sigurno da su astrolozi u prošlosti znali i imali svoje metode izračunavanja. Prvi astrološki kalendari s prikazima mjesečevih mijena datiraju čak trideset tisuća godina unazad. Jedna od najstarijih sačuvanih monumentalnih astronomskih postaja, stara više od četiri tisuće godina, jest Stonehenge u Engleskoj, koja je ujedno i svojevrsni spomenik izlasku Sunca na dan solsticija. Sama njegova izgradnja u to vrijeme nadmašuje naše rezone o načinu na koji su ti impresivni blokovi podignuti na tu visinu i tako poslagani, ničim vezani, ostali sačuvani do danas. Također je zanimljivo kako su astrolozi u prošlosti izračunali točno vrijeme i mjesto rođenja Isusa Krista i došli u Nazaret iz različitih podneblja tadašnjih civilizacija, Gašpar iz Sirije, Melkior iz Perzije, Baltazar iz Arabije, vidjeti dijete, pokloniti mu se i darovati ga najvećim skupocjenostima toga vremena zlatom, smirnom i tamjanom, kao posebnost poslanu ljudskom rodu, čije su rođenje pretkazale zvijezde.

Ono što ide u prilog ovim kartama i izračunu jest to što su u nekim otkrivenim mitrejima pronađeni reljefni prikazi žrtvovanja svetog bika Taurusa s njihovim patronima, koji ujedno upućuju na stupanj inicijacije što, također, potvrđuje moje hipoteze. Ovo su pronađeni reljefi Perzijanca pod Mjesecom i Glasnika sunca pod Suncem u mitrejima koji zemljopisno gravitiraju lokaciji pretpostavljenog neotkrivenog svetišta - pokazivao je slike.

 - Ako uzmemo točnom pretpostavku da je polovica kipa Taurusa dospjela ovdje iz mitreja sedme, završne i najviše inicijacije, onda ostaje nejasno kako se za njegov lokalitet još ne zna, pogotovo ako je, po mojoj pretpostavci, cijeli čin tauroktonije bio urađen u zlatu kao ovaj kip. No, to opet daje i odgovor, jer izgled i stanje ovog oskvrnjenog kipa navodi na zaključak da su i ostali kipovi nekad davno pronađeni, razdijeljeni, prodani, kako rekoste pretopljeni, a svetište mitrej uništen, spaljen, vremenom zameten.

- Znači, osim svetog bika Taurusa, morali su u tom mitreju biti i kipovi boga Mitre koji ubija bika, škorpion i zmija kojima se predaje bikova krv, odnosno snaga i život, i patron svetišta, Saturn? - dodao je mladić, povezujući stvari sa znanjem iz astrologije.

- Tako je - potvrdio je kustos - o mitraizmu se zna malo jer se radilo o mističnoj religiji i sačuvani su vrlo rijetki pisani tragovi. Najviše poklonika kult je imao među vojnicima, rimskim legionarima. Oni su se bogom Mitrom oduševljavali zbog njegove nepobjedivosti pa su ga, kao takvog, prihvaćali, štovali i širili. Na naše prostore kult se proširio u drugom stoljeću i sve do 1390. nije se znalo koja će religija prevladati, mitraizam ili kršćanstvo. Postoje naznake da žene nisu imale pristup kultu i to je vjerojatno jedan od glavnih razloga što je pokleknuo pred kršćanstvom i definitivno izgubio bitku. Drugi dio moje disertacije podupire ovo o čemu govorim, a odnosi se na zlatarstvo u vrijeme kad je kult Mitre bio rasprostranjen na prostorima drevne Bosne.

Zemlja je to vrlo bogata rudama. U to vrijeme su brojna rudišta privlačila doseljenike i prostor se brzo naseljavao, tako da su se razvili mnogi rudarski centri. Kod nekih latinskih pjesnika spominje se i u pjesmama hvali upravo bosansko zlato, koje se u rimsko doba mnogo eksploatiralo. Mnogo mladih ljudi u to vrijeme dolazi iz Bosne na izučavanje zanata kod majstora zlatara u Dalmaciji, osobito u Split i ovdje, u Zadar.

Tako je stvoren dobar temelj za razvoj zlatarskog obrta u Bosni. Sa dolaskom Osmanlija mnogi rudari napuštaju Bosnu i rudarstvo, a osobito stagnira zlatarstvo, iako ispiranje zlata u rijekama Lašvi, Fojnici, Vrbasu, Rami i drugima ne jenjava do kraja četrnaestog stoljeća, a u manjim količinama eksploatiralo se sve do kraja osamnaestog stoljeća.

Prvi umjetnički izrađeni predmeti od zlata I srebra nađeni u Bosni datiraju iz vremena rimskih osvajanja. Predmeti su to mahom izrađeni u lokalnim provincijskim rimskim radionicama, nešto grublji u izradi, kao što to potvrđuje i ovaj kip, koji je najvjerojatnije izrađen u nekoj od takvih radionica.

Temeljem tih činjenica i ovih karti vršio sam neka istraživanja na području Uskoplja, gdje je pronađen zlatni nakit iz rimskog vremena, a ujedno je to mjesto približno lokaciji na koju upućuje astrološko-geografski prikaz koji sam radio. Iako sam prije odlaska tamo bio uvjeren da je to mjesto ujedno i lokacija neotkrivenog sedmog mitreja, na terenu sam stekao drugačiji dojam.

Geografske i zemljopisne karakteristike tog nalazišta nisu se poklapale s mojim vizijama lokacije na kojoj bi se trebao nalaziti mitrej sedmog stupnja inicijacije.

Smatram da je to mjesto bilo skriveno prirodnim konfiguracijama zemljišta i šumom. Tamo sam zatekao dolinu bez šume. Nisam pronašao mitrej niti potvrdio iznesene hipoteze, ali ipak i dalje vjerujem u njih. Hoću li ovo moći zadržati do sutra, kako bi ga laboranti mogli ispitati i usporediti s originalnim kipom?

– upitno je gledao čas u mladića, čas u zlatni rog.

- Nadam se da neće biti nikakve podvale – odgovorio je mladić. – Znate da je zbog ovog zlata već učinjeno mnogo prevara i zla, što je mnoge ljude stajalo života.

- Ne, ne brinite ništa, časno Vam obećavam da će sve biti profesionalno i pošteno! Evo, napisat ću Vam i ovjeriti potvrdu da ste mi to predali na čuvanje do sutra. Ovo vam je moj broj mobitela i, ako je moguće, rado bih uzeo vaš broj?

Nastavit će se…