Roman "Taurus" - deveti dio

- E, svaka mu, brate, čast, jest 'rabar i junačan! Vidiš ti da se ne boji tureta čim je smio, što se kaže, za friške rane doći na misu!

- Kažu da nije dao pljuvati po našim svetinjama, da je bega razvuk'o šamarom po zemlji koliko je dug i širok.

Šikota je pogledom tražio Divu. Sastavši se s Ilijom, pitao je za nju.

- Nema je, nisam je vidio, njezini su već prošli k oltaru. Vidio sam jednog njezinog rođaka s mater'ne strane i rek'o mi je da je njegov brat ranom zorom otiš'o s nji'ovim kumom Arslanagom u Vran, da je doprate.

Valjda će stići do mise.

Po svojstvenim kajdama pjesama koje su se razlijegale iz muških i ženskih grla, skupine vjernika koje su iz različitih smjerova pristizale k crkvi na Šćitu mogle su se prepoznati još iz daljine:

Oj, Radušo, ispo' tebe Rama, niko ne zna zapivati s nama.

Lipo li je u Rami kod Gospe, više svita neg' u cara vojske.

S druge strane čulo se pjevanje vjernika koji su pristizali uzvodno od rijeke Rame:

Meni moja omilila Rama, makar što je rivina i strana,

Ka' zapivam niz trišćansku stranu, poznaćeš me mala po pivanju...

Pjesma i cilik svirala oko crkve utihnuli su nakon udaraca u ta'te kojim je najavljen početak mise. Šikota je, osvrćući se, među zadnjima krenuo k oltaru. Misa je služena vani, između samostana i crkve u izgradnji.

Gvardijan je odlučio da se za lijepog vremena mise govore tu, jer je kapela u samostanu bila pretijesna za

brojne župljane. Misa kao i svaka druga pred sami kraj se pretvorila u nešto nezapamćeno: neki momak je, kao bez duše, zadihan, blijed, znojan i nadasve uplašen, gurajući se kroz svijet dotrčao do pred vanjski oltar kod Grabovčevih. Učas misu prekidoše plač i kuknjava. Šikota je, kao i drugi, u čudu gledao, pitajući se što se to događa.

Obuzimala ga je crna slutnja. Od dvije mogućnosti, da je Diva oteta ili da joj se dogodilo nešto još gore, izabrao je prvu. U djelićima sekunde bavio se mislima kako će ići na Kupres, boriti se za nju, kada je žamor, koji se kao razorni val širio masom, dopro do njega. Uspio je razumjeti: Ubiše Divu!... Srce mu se stegnulo, a u ušima nije prestajao eho glasa svjetine koja se u nevjerici zgledala i krstila: ...Ubiše Divu!... Odjurio je do korita s vodom i ispljuskao se hladnom vodom po licu kako bi koliko-toliko održao prisebnost.

- Pasji sine, šta uradi curi! - cvilio je kroz zube. Stisnutim je šakama udarao u polugnjilo drveno korito,  na kojem su nakon svakog udarca ostajali djelići kože zguljene s članaka. – Stić'u te.. Makar u paklu!

Tragična vijest ubrzala je svršetak mise. Domalo se netko primaknuo ta'tama i počeo kucati u njih 'mrtvački', kako se zvalo jednostruko kucanje kojim se označavalo da je netko umro ili da traje nečija sahrana. Zvuk ta'ta stvarao je tužni poluzvon koji se ritmično razlijegao. Iako je onaj tko je uzeo čekić sa grede na postolju ta'ta uradio to samovoljno, bez ičije dozvole, to gvardijana nije navelo ni na kakvu reakciju. Dopustio je da tim činom izraze tugu i prkos kojima su svi odreda bili obuzeti. Sastavši se s Ilijom, Šikota je, kako bi doznao gdje je Tahir, tražio da nađu momka koji je donio tragičnu vijest. Bio je, prema svemu što je ranije čuo o njemu, siguran da ju je upravo on ubio.

- E, ne'š se, Ta'ire, vratit bábi na večeru ili se ja ne zvao Šikota...

Nastavit će se…