Da se upornim radom i promocijom pozitivnih aktivnosti mogu pokrenuti mnoge stvari na korist ne samo pojedincima, nego i široj društvenoj zajednici, najbolji dokaz je Hrvatsko planinarsko društvo „Rama“. Do prije nekoliko godina, samo rijetki su posjećivali ramske planine i Ramu doživljavali kao poželjno planinarsko odredište. Osnutkom i aktivnostima HPD „Rama“, to se iz temelja promijenilo.
Uspeti se na najviši vrh planine Raduše u periodu kada na njoj nema snježnog pokrivača, nije neki osobiti izazov. Uspeti se na Idovac kada je snijeg apsolutni gospodar na Raduši, to je potpuno drukčija priča. Iako je za nama više od pola ožujka, snijeg još uvijek suvereno vlada Radušom, a tako će ostati još jedan dulji period, posebno u višim predjelima.
Većina čitatelja zasigurno pamti početak veljače 2012. godine, kada nam je tzv. Sibirska fronta donijela ekstremno niske temperature i ekstremne količine sniježnih padalina. Snijeg koji je na današnji dan 2012. započeo „ozbiljno“ padati i u kraćim prekidima nastavio do 6. veljače, paralizirao je cijelu Ramu.
Za ljubitelja prirode i ramskoga kraja veliki je izazov upoznati ga uzduž i poprijeko. Budući da je to veliki prostor, treba odvojiti puno vremena, ali za prave zaljubljenike, ipak, to nije baš tako teško. Bez obzira na sve, vremena se ipak nekako nađe...
Sunčan siječanjski vikend bio je idealan za aktivnosti i boravak na otvorenome. Koristeći povoljne vremenske prilike, HPD „Rama“, za članove i goste, organiziralo je planinarenje rutom koja započinje na Makljenu i preko Sajine, Draševa i Pliševice vodi na Zahum.
Usporediti današnji način života s onim od prije pedesetak godina, skoro je nemoguće, a ako bismo se „vraćali“ još više u prošlost, slobodno možemo reći, to su dva različita svijeta. Slušajući priče starijih, samo možemo zamišljati njihovu svakodnevicu, posebno u ljetnom periodu. Oni koji su živjeli na planini, stalno su se borili s nestašicom pitke vode, kako za sebe, tako i za stoku, koje je, za razliku od danas, bio ogroman broj.