Nominacije za “Hercegovku godine” pristižu i možemo kazati već sada kako je posebnost ovogodišnje manifestacije što se s prvim nominacijama izdvajaju majke koje imaju više djece. Do sada je u ovogodišnjem natjecanju, nominirano šest naših Hercegovki koje zajedno imaju trideset i dvoje djece. Zaista nešto fascinantno i posebno. Dokaz da se u Hercegovini još drži do obitelji na što smo izuzetno ponosni.
Nova nominacija pristigla nam je za Ramkinju Luciju Meter, a popratno pismo prenosimo u cijelosti:

Lucija Meter rođena Zadro (52) iz sela Podbor u Rami. Kućanica i čuvarica tradicije.

Udata je za supruga Nenada s kojim je rodila i odgojila šestero djece, šest sinova!
Mato, Stipo, Franjo, Ivan, Ante, Marko. Lucija je i ponosna baka dvogodišnje Ive.
Život naše Lucije nije bio lak, ali uz Obitelj sve prepreke je uspješno svladala.
U brak stupa veoma mlada s 18. godina.
Ubrzo stiže ratno vrijeme i muž se priključuje obrani svog ognjišta.
Na svijet dolaze djeca,kreće u izbjeglištvo ostaje kratko i vraća se jer ne želi ostaviti muža i svekrvu.
Život ide rat je stao, djeca rastu, suprug ostaje u vojsci do mirovine!
Najmlađi sin Marko kao mali počeo se zanimati za kuhanje te spremno pomaže mami u kuhinji.
Kao dječak s devet godina postaje zanimljiv tako da su mnogi prilozi objavljivani o djetetu kuharu!
Danas već ide u srednju kuharsku školu!
U međuvremenu oboljeli su Lucijini roditelji koji su 20-ak kilometara udaljeni tako da je svakodnevno morala obilaziti i pomoći istima!
Na kraju se i sama razboljela i sad se oporavlja poslije teške operacije!
Želimo joj brzo ozdravljenje jer ona je naša Supruga, Majka, Kraljica, ne godine već stoljeća!

–MOJOJ LUCIJI–
Ova pjesma od Nenada
Od srca je napisana.
Posvećena jednoj ženi
Što je život poklonila meni.
Lucija je njeno ime
S razlogom ponosim se njime.
Na početku to bijaše vako
Dvoje mladi zaljubi se lako.
Bili sretan, zaljubljeni par
Te riješili stati pred oltar
Devedeseta godina je bila
Kad se moja želja ostvarila.
Lucija je dala obećanje
Da će sa mnom poći na vjenčanje.
Nitko od mene sretniji nije bio
Dobio sam ono što sam htio.
Curu crnu, stasitu i lipu
Koju volim najviše na svitu.
Tek godinu sa Lucijom svojom
Zaratilo u Rami je mojoj.
Ja u ratu ona doma plače
Vratit ću se dragi Bog nam daće.
Boga moli a meni se nada
Slušajući tko je ranjen sada.
Rodila je meni sina Matu
Pravi momak sličio na tatu.
Pola Rame otišlo po svitu
Kad Lucija rodila je Stipu.
Cijela Rama u ratnome stanju
A Lucija rodila je Franju.
Rat je stao tri sina ja imam
A četvrti rodio se Ivan.
Svi sretni kroz život se borimo
Al i dalje jako se volimo.
Ta ljubav još je jača bila
Petog sina kada je rodila.
Ante, ime dali smo mi njemu
Draga Luce hvala ti na svemu.
Kada Ante hodati je pošo
Šesti dečko na svijet je došo.
Njega smo zavolili žarko
A ime dali smo mu Marko.
Šest sinova rodila je meni
Zato hvala od srca toj ženi.
Imali smo životnih problema
Malo tko da ih danas nema.
Da bi dicu odgojili pravo
Bit će muke al nije nam žao.
Mi zajedno i vjerom u Boga
Trebat će nam i ljubav i sloga.
Draga Luce neka Bog ti plati
Da bar mogu ja ti više dati.
Tebi Luce želim svaku sreću
Ja sam sreću dobio najveću.
I na kraju jedno molim te
Moraš znati da puno volim te!

Nenad Meter, Podbor-Rama

Hercegovka.net

Kako vrijeme prolazi, tako u zaborav padaju ljudi i događaji iz ne tako davne prošlosti. Vrijeme Domovinskog rata na ramskom prostoru, bilo je potpuna suprotnost sadašnjem. Ljudi su se držali zajedno i borili se za zajedničku stvar – za opstojnost na pradjedovskim ognjištima.